Beni, nemojte forsirati biopsiju i stimulaciju sada dok je u takvom stanju. Daj mu priliku i vremena da probavi sve sto se do sada dogodilo. Nije to lako. Mi smo imali svakakvih situacija, od vike/buke/pa do samara, sve u nadi da cu ja otici. I nakon saznanja nismo skoro dvije god uopce pricali i neplodnosti, o mogucnostima. Tada smo nekako poceli, i kad je bio siguran da necu otici, da ostajem (a dan danas to mu je najveci strah) tada je bio spreman poceti razmisljati i razgovarati.
Mislim da je bolje dati si koji mjesec vise nego pocinjati nespremni. Pokusaj razgovarati s njim. Ako ne ide iz prve, daj mu vremena, pa opet. I pokusaj se staviti u njegovu kozu. Pitaj se sto bi ti, kako bi ti se ponijela da je situacija obrnuta. Iako, ruku na srce ne mozemo to u potpunosti shvatiti, ali svakako mozemo pokusati.