Potpisujem curke u potpunosti, i jedini najvazniji savjet, nemojte zurit sa odlukom, dobro promislite o svemu.Ja mislim da smo mi jedini slucaj koji je dosao do vadenja stanica i odustao,zapravo ne bas jedini ima ih jos,ali manjina. Znam da je tesko ,godine prolaze, ali uletjeti u nesto samo iz razloga da sto prije dodemo do cilja nije rjesenje.Mi smo ti ovdje vecina azoo-vaca, jako dugo sa ovom dijagnozom,mi cak preko 10.godina da ne ulazim baš u detalje, i vidis kad smo se odlucili krenuti nekim od puteva.Naravno da necete cekati tolike godine, ali smatram da trebate odredeno vrijeme za razmisljanje i da ste 100% sigurni sa svojom odlukom.Nitko ti nemoze i nesmije nametati svoje misljenje, samo vi to morate odluciti.Ono sto sam sad shvatila kroz postupak posvajanja,koji jos traje, je kad smo krenuli za donaciju je bila nama osobno nocna mora reci ili ne i sto ako se sazna ili se mora reci zbog zdravst.stanja,ili kako zivjeti stim ako nekazemo istinu, a sada znam da smo isli do kraja s donacijom, definitivno bi rekli,nebi smo mogli sutjeti, jel kak se ono kaze da se tajne sve saznaju.U ovoj odluci sa posvajanjem nam je olaksano u startu sto dijete zna,i mora znati, a slucajevi kada su djeca saznala od drugih ili u kasnijoj dobi nisu bas dobra, bili su totalno razocarani sto im se to skrivalo,tako da bila donacija ili posvajanje mi osobno bi rekli ali to je samo nas primjer, a sto se tice prihvacanja tate djeteta putem donacije ,mislim da nema razlike to je njegovo isto kao i tvoje.Neslusaj nikoga i netrazi bas direktne savjete ,jel ti ih nitko nemoze dat, vec dobro i dugo razgovarajte sto je za vas najbolje.I bilo bi zgodno mozda zamoliti administratora da otvori temu donacija-posvajanje pa tko zeli da se prikljuci. pozz suborci