Tina, samo da ti kazem da mi nismo nikome govorili.
Koliko je to dobro, u neku ruku i nije.
Neki od parova ovde su rekli samo roditeljima i dobili punu podrsku od njih, sto je SUPER.
Mi se ponekad osecamo kao da "varamo" nase, ali samo PONEKAD jer oni bebu obozavaju. To je bila nasa odluka, da stitimo nasu privatnost.
U 99% slucajeva ne razmisljamo o tome jer sto je duze imamo, to je vise volimo.
To mogu da ti kazem.
Mi smo poceli da razmisljamo o donatorskoj tek kada je klinika nakon 4og IVF-a iskoristila sve uzorke i ono sto je ostalo tkiva "bacili".
Ja sam odplakala 2 puna dana jer sam se tek tada osecala da smo udarili od zid, ali da se to nije desilo ko zna koliko dugo bih imala laznu nadu.
Ko zna koliko godina bi proslo i koliko bi mi zivaca i novca potrosili bez ikakvog uspeha.
Sve se desi sa razlogom.