39+ (Klub Q10) II

[Farfallina]

Sandra, nemoj se obeshrabriti, ja sam krenula sa pretragama tek u 39 godini, radila HSG, jedan jajovod zacepljen, endometrioza. MM sve ok. Kada sam napravila HSG rekli su mi da je jedan prohodan, ali drugi vjerovatno ne. Pitala sam sto dalje- Jedino moguce IVF, uz prirodno naravno, ali kako mi je doktor rekao, ako zelite imti djecu, vremena bas i nemate da pokiusate sam prirodno. Rekao mi je da imam pravo na bestplaten IVF postupke ( bila sam privatno na HSG), otisla sam doma, razgovarala s MM, odluka je plaza za IVF, javila se svojoj ginekologici, natrag na razgovor od doktora u privatnu i pitala sto tremamo i kada mozemo krenuti.
Nisam bila spremna na odgovor - odmah! MM i ja smo se pogledali, rekli ok, dao nam je terapiju, nazvali svoje i rekli da ne dolazimo doma, sredili papire, predali, pokupovali ljekove u HRV i Italiji ( u Italiji jer smo culi da je jeftinije, ali nije bilo tako), i krenuli.
Bila sam sigurna da cu napraviti sve s moje strane da to obavim kako treba, vrijeme za to mi je bilo katastrofalno ( imam vlstitu firmu i posao se zahuktavao)- rekla sam da odlazim u ZG, da me nema nizakoga 2 tjedna ili kolikom bude potrebno i da me se zove samo u slucaju da nikako ne mogu rijesiti problem. Htjela sam mir i znala da mi treba, jer sam od svoh prijateljica vidjela da dok se nisu smirile i makle od svega sto ih je pritiskalo- rezultata nije bilo. Ja sam znala da nemam puno vremena za pogreske i da moram sa svoje strane napraviti sve da pokusam da uspije. Na ostalo ne mogu utjecati.... Svi doktori su bili predivni, ono sto je bilo jaaaaako bitno ( to sada znam) je da mi je doktor kod kojega sam isla na IVF ulio toliko sampouzdanja da sam svaki puta nakon izlaska iz njegove ordinacije bila sigurna da cu uspjeti, nevjerovatno sam bila optimisticna i toliko me psihicki podigao da nisam ni razmisljala o neuspjehu...Iz prvog pokusaja je proslo super! Znam da je to sreca! Ali ja vjerujem da je to samopouzdanje i mir pridonijelo tome! Jedini put kada sam pomislila - a sta ako nece biti dobro bilo je nakon postupka. I odlucila da necu tako razmislajti. Lezala sam prva 3 dana, nakon toga jako mirovala, 10 dan me probudila bol u trbuhu- strasna biol. Milsila sam - evo gotovo je. Zvala doktora- kaze hitno napraviti betu- to nie dobro. I ta nervoza cekanja bete- i pogled sestre koja mi kaze- 10- ti dan radite betu- pa nece biti nista! Odlican stav! Ali tada su me takvi stavovi samo provocirali da budem prkosna- kazem jeoj- da radim betu 10 dan, jer moram i ne mislim da je sve potonulo! I nije- bilo jenpozitivno, i 3 dan opet beta raste i danas imamo malog sina od 2 godine. Ja 42,5, MM 37.
Trudnoca je bila rizicna, imala pred pobacaj, lijecnici u bolnici katastrofa, psiholoski ubice- nisam ih htjela slusati. Nisa dala da me pregledavaju stalno ( naravnoi, zvala sam svog optimisticnog doktora za savjet), lezala, mirovala, opet zavrsila u bolnici, imam hipotireozu, u trudnoci na granici dijabetesa, stalno na dijeti ( e to je bilo nehumano ) i sve je proslo !
I da me netko sada pita- i opet bih isto, i isto tako vjerovala. Nema usporedbe, svi smo neki drugi ljudi i svi odlucujemo za sebe, i ako mislis da trebas- trebas! Ja ne mogu vise, porod je bio prerizican, imala zdravstvene probleme nakon 20 dana sto sam rodila i bio bi veliki rizik po moj zivot da idem opet u sve. Samo zato ne idem. Ja sam znala da ako ne uspije, imam limit koliko puta zelim ici, nakon toga idem u posvajanje ( ili u procesu). Zelim ti svu srecu da uspijes!

[Suzy Sue]

Pozdrav svima, ulazim u 45, bila sam na prvom postupku u 12 mj i sada u 2. 14.2. su mi napravili ET s dvije stanice, danas sam radila betu koja iznosi 119.6 i sva sam u šoku ( pozitivnom) ali i malo u strahu od druge bete koju radim u ponedjeljak. Radila sam u poliklinici IVF koji su mi danas rekkli " čestitamo. beta je super, trudni ste, nastavite s terapijom, ponovite betu u pon pa ce čujemo"
i ja sva zbunjena :D

[amazonka]

Slažem se da ovdje trebamo pisati o realnim šansama kao i o tome da naši liječnici prekasno sugeriraju donaciju jajnih stanica
moguće da da jedni zbog svjetonadzora, a drugi zbog profita...i da bi na svjesnosti mogućnosti pravovremene donacije trebalo poraditi..

Statistike su takve kakve jesu i upravo sam zato navela svoj primjer.
Ne kažem da možda neću uspjeti, ali-sve je relativno.
I zato mi je iznimno drago ovdje čitati pozitivne primjere. Vjerujem da svima nama koji nismo odustali daju snagu.
Sandra, ja ti još jednom želim puno sreće i ponavljam jako mi je drago čitati te ovdje.

[Mojca]

Farfallina, dobrodošla, hvala ti na podijeljenom iskustvu. Super priča!
Slobodno pitam, gdje si bila u postupku?

[perla5]

Sandra, sretno ti! Zanemari sve statistike. nabaci pozitivu, pa što bude! Naravno da smo svjesne svojih godina, ali je ljudski nadati se! Očekujemo update!

[martta]

Sandra, sretno ti! Zanemari sve statistike. nabaci pozitivu, pa što bude! Naravno da smo svjesne svojih godina, ali je ljudski nadati se! Očekujemo update!

potpisujem! zanemari sve statistike, sve smo mi posebne.
imam "hrpu", doslovce hrpu, trudnica i majki u 40tim godinama oko sebe, što drugo i treće dijete ali i puno prvorotkinja ( moje tri znanice rodile prvo dijete nakon 42 godine, jedna je 45 godina) usprkos statistikama
čuda se događaju, samo treba vjerovati u njih

sretno, sretno sretno....

[Inesz]

Nada u uspjeh, vjera u čuda... sve je to ljudski. Na koncu, što svakom čovjeku preostaje osim nadanja?

Ali, tko god vidi oko sebe silni broj trudnica i majki starijih od 40 godina, mora znati da to nije relevantan uzorak. Tko želi može pogledati i ovaj link, stranica 3. i 4. publikacije Porodi u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj 2012. godine koju izdaje HRVATSKI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO.


http://hzjz.hr/wp-content/uploads/20...orodi_2012.pdf

Broj žena koje rađaju u dobi starijoj od 40 godina je malen. To nije pitanja optimizma i nade, vjera u čudo tu ne pomaže. Radi se o prirodnoj posljedici smanjivanje ženske plodnosti koja počinje već prije 30-te godine žene. Većina žena starijih od 40 niti ne želi rađati, ali većina onih koje to žele ne uspijevaju to. Iz gore linkane publikacije vidi se da dobi od 40-50 godina u Hrvatskoj godišnje rodi oko 1100 žena. Stopa rađanja u 2012. godini za žene dobne skupine 40-44 iznosila je 7,4%, to znači da je na 1000 žena te dobi rodilo 7, 4 žene. Stopa rađanja za dobnu skupinu žena starijih od 45 bila je 0,7, dok je za usporedbu stopa rađanja za žene u dobnoj skupini 25-29 godina bila 97, 4%.

Ovi gore podaci nisu izmišljeni, niti služe da bi bilo koga obeshrabrivali. Jedno su naše lijepe želje, iskrene emocije i podrška koju dajemo jedna drugoj, drugo su realne činjenice.
Čudilo bi me da stvarni podaci nisu dobrodošli na ovoj temi. Ne znam čemu bi tema služila ako bi na njoj pisali samo lijepe priče izuzetne životne sreće rađanja u starijoj dobi, a onu drugu stranu, puno čwšću, medalje niti ne spominjali?!

[masal]

Sandra, sretno ti! Zanemari sve statistike. nabaci pozitivu, pa što bude! Naravno da smo svjesne svojih godina, ali je ljudski nadati se! Očekujemo update!

Aleluja perla5, svaka čast da je i ovdje netko prijateljski nastrojen, usput ispričavam se ali moram , ne mogu prešutjeti da ponovno i opet neke drage naše moraju shvatiti kako smo mi sve izuzetno i previše svjesne svojih mogućnosti u našim ljepim 40-ima+ ali kako se kaže ''nada'' umire zadnja. No nažalost.....tuga i jad onih koje uporno nabijaju tu statistiku na nos kao da smo mi neuke i nerealne pa ne znamo da je to na žalost tako , eto jer se ponekad ponadamo da još postoji šansa, pa sad bi i taj mali tračak nadanja trebalo ubiti u korjenu. A možda bi baš vaša podrška ljepim željama i ne naklapanjima o toj statistici koju već svi znamo na pamet ''pomogla'' u ostvarivanju želja jer pozitiva u večini slučajeva rađa pozitivu i uspjeh. Pa ujedno i pitam zbog čega je tome tako, zar nije dovoljno reći ovo kaj je rekla naša draga perla5, jednostavno i od srca. Još jednom hvala ti draga perla5 na tome . I opet ću se izgubiti na neko vrijeme, jer se na žalost kad dođem ovdje samo iznerviram čitajući pametovanja a tako malo podrške baš onima kojima treba , uvrijedili ste mi Sandru kao i mene prije podosta vremena i znam da sam vam dala pojedincima ponovno priliku da ispušete tu svoju negativu, ajde više okrenite onu ljepšu sunčanu stranu ploče na kojoj piše ''nedaj se''. Način na koji nekome ko je svjestan i godina i mogućnosti i statistike a vjerujte sve smo, tumačite sve to kao malom djetetu je zapravo uvreda.Hvala na pažnji.

[martta]

Aleluja perla5, svaka čast da je i ovdje netko prijateljski nastrojen, usput ispričavam se ali moram , ne mogu prešutjeti da ponovno i opet neke drage naše moraju shvatiti kako smo mi sve izuzetno i previše svjesne svojih mogućnosti u našim ljepim 40-ima+ ali kako se kaže ''nada'' umire zadnja. No nažalost.....tuga i jad onih koje uporno nabijaju tu statistiku na nos kao da smo mi neuke i nerealne pa ne znamo da je to na žalost tako , eto jer se ponekad ponadamo da još postoji šansa, pa sad bi i taj mali tračak nadanja trebalo ubiti u korjenu. A možda bi baš vaša podrška ljepim željama i ne naklapanjima o toj statistici koju već svi znamo na pamet ''pomogla'' u ostvarivanju želja jer pozitiva u večini slučajeva rađa pozitivu i uspjeh. Pa ujedno i pitam zbog čega je tome tako, zar nije dovoljno reći ovo kaj je rekla naša draga perla5, jednostavno i od srca. Još jednom hvala ti draga perla5 na tome . I opet ću se izgubiti na neko vrijeme, jer se na žalost kad dođem ovdje samo iznerviram čitajući pametovanja a tako malo podrške baš onima kojima treba , uvrijedili ste mi Sandru kao i mene prije podosta vremena i znam da sam vam dala pojedincima ponovno priliku da ispušete tu svoju negativu, ajde više okrenite onu ljepšu sunčanu stranu ploče na kojoj piše ''nedaj se''. Način na koji nekome ko je svjestan i godina i mogućnosti i statistike a vjerujte sve smo, tumačite sve to kao malom djetetu je zapravo uvreda.Hvala na pažnji.

potpisujem!
već činjenica da je netko ovdje govori kako je svjestan okolnosti i kopa i traži što se može i da učiniti - i zaista tumačiti to sve nekome kao malom djetetu je zapravo uvreda za njezinu pamet. sigurno je već to pročitala xy puta! i to ni jednoj suborki ne treba. dovoljno patimo i bez toga.

[Ruthy]

Aleluja perla5, svaka čast da je i ovdje netko prijateljski nastrojen, usput ispričavam se ali moram , ne mogu prešutjeti da ponovno i opet neke drage naše moraju shvatiti kako smo mi sve izuzetno i previše svjesne svojih mogućnosti u našim ljepim 40-ima+ ali kako se kaže ''nada'' umire zadnja. No nažalost.....tuga i jad onih koje uporno nabijaju tu statistiku na nos kao da smo mi neuke i nerealne pa ne znamo da je to na žalost tako , eto jer se ponekad ponadamo da još postoji šansa, pa sad bi i taj mali tračak nadanja trebalo ubiti u korjenu. A možda bi baš vaša podrška ljepim željama i ne naklapanjima o toj statistici koju već svi znamo na pamet ''pomogla'' u ostvarivanju želja jer pozitiva u večini slučajeva rađa pozitivu i uspjeh. Pa ujedno i pitam zbog čega je tome tako, zar nije dovoljno reći ovo kaj je rekla naša draga perla5, jednostavno i od srca. Još jednom hvala ti draga perla5 na tome . I opet ću se izgubiti na neko vrijeme, jer se na žalost kad dođem ovdje samo iznerviram čitajući pametovanja a tako malo podrške baš onima kojima treba , uvrijedili ste mi Sandru kao i mene prije podosta vremena i znam da sam vam dala pojedincima ponovno priliku da ispušete tu svoju negativu, ajde više okrenite onu ljepšu sunčanu stranu ploče na kojoj piše ''nedaj se''. Način na koji nekome ko je svjestan i godina i mogućnosti i statistike a vjerujte sve smo, tumačite sve to kao malom djetetu je zapravo uvreda.Hvala na pažnji.

Apsolutno! Tu i tamo provirim na ovaj pdf iako sam odavno 39+++ ali kad vidim komentare vodećih "znamsveaiviše" forumašica, okrenem se i odem. Zaintrigirala si me Masal da pročitam Sandrin post, i odgovore na isti. Ne, nije stvar o lažnom dodvoravanju, ali nije ni poželjno u startu ženu odcvikariti. Uostalom, život pokazuje divne slučajeve, i pun je svijet presedana. Glede i unatoč.

[martta]

i da zaboravila sam napisati: sve one su rodile iz spontane trudnoće (usprkos statistikama) , a i ja sam u vodama u kojima si i ti ( i već spomenute znanice) - u kućnoj radinosti i vjerujem u nju kao i ti (kao što su i one vjerovale) ALI obavljam pretrage, obilazim dr., kucam na puno vrata i medicinskih i alternativnih, sve u dogovoru sa mojim dr., uzimam vitamine i na puno načina pokušavam povećati nam šansu.. već kako su rekle puno njih na ovoj temi.

[Farfallina]

Mojca- hvala na dobrodoslici. Ne znam da li smijem napisati- Privatna poliklinika u ZG, Dr R. rado cu reci samo ako smijem.
Prezadovoljna! I sa svojom ginekologicom ( zapadna Istra), i sa rodilistem i posebno ginekologom u Izoli- Slo. Svi su reagirali odmah, kontaktirati sam mogla kada sam htjela, objasnili, predlozili....sve super osim jedne bolnice gdje sam bila 2 puta tokom trudnoce- tamo, ne znam sto bih rekla, toliko gresaka, ne slusaju pacijenta niti sekundu ( ne mislim da oni nas trebaju slusati i raditi sta mi kazemo, jer ipak je lijecnik- lijecnik, ali malo ljudskosti ne bi bilo naodmet, a da ne govorim o tome kako se ofrlje cita dokumentacija i dijagnoza). I najveci biser- lezim na stolu pred pobacaj, nesto si mantram da moram biti mirna i ne ispanicariti , da mozda nekim cudom bude sve ok- a doktor me pita- tko je vama rekao uopce da ste trudni! I sta reci- pokazala sam mu sliku koju mi je netom moja ginekologica napravila ( 2,5 sati prije toga) i poslala me odmah u bolnicu, bez stvari, bez icega....i rekla- moja ginekologica ta i ta- evo slike! I cekala strpljivo da pokusa nesto vidjeti- nije uspio i hvala bogu zvao drugog dr koji je vidio i rekao- ne mogu vam nista reci, znate i sami, lezite i cekamo da vidimo sto ce biti....sva je sreca da to nekako izblijedi i ostaju dobra sjecanja.
Moram priznati da sam bila u iskusenju da pokusam ostati prirodno trudna godinu nakon poroda ( obicno biva da bude sve ok nakon trudnoce, te tad postoji velika i realna sansa da ponovo sotanete trudni prirodno). Morala sam se malo trijezniti, jer su me svi pitali da li sam normalna s obzirom na ishod poroda ( carski, pukla maternica, uspjeli me jedva skrpati, jedan dio maternice nisam niti imala vec su stavili neku gazu i cekali da vide da li ce se to primiti ili ne. Tkivo se onda regenerira. 3 dana na aparatima, transfuzije krvi itd- sve dobro proslo na kraju....Mislila sam- idem pa sta bude- ali me je recenica - a sto ako ne zavrsi dobro ovaj puta- sta ce tvoj sin i tek rodena beba? E to me sprijecilo....

[Inesz]

Farfalina,
dobro došla!

Nisam uspjela shvatiti iz tvojih postova je li imaš 1 ili 2 djece?

[Kadauna]

Farfallina - naravno da smiješ pisati o doktoru i o poliklinici u kojoj si ostvarila trudnoću. Sva sreća pa je sve bilo ok kod tebe i što si iznijela - unatoč svim poteškoćama - trudnoću do kraja i što ste oboje živi i zdravi

a to je tek sljedeća tema, da su pobačaji spontani u starjih žena višestruko, nažalost uopće ne proporcionalno učestaliji.

Zato, ne treba odustati - dapače - ali valja imati sve pred očima i svih onih 15, 16, 17, 18 ili 19 žena s istim predispozicijama kao što je imala Farfallina - koje nažalost nisu zatrudnile ili su zatrudnile ali nažalost izgubile trudnoću

[linalena]

Meni sada često govore....e kad se odčepilo, odmah će prirodno....

Trudili smo se 5 godina, 6 stimuliranih postupaka, 8 transfera, i porod još uvijek u 41-oj (točno 11 dana prije 42.ročkasa). Ja bi naravno radije da sam rodila kada sam trebala, kako je zamišljeno, kako smo maštali. No, priroda nas je podsjetila da godine i tu igraju ulogu. Razlog prijevremenog poroda je zastoj u rastu i manjak plodne vode, dakle posteljica nije funkcionirala. Patološki nalazi pokazuju nekoliko faktora koji su do toga doveli, ni jedan ne bi doveo do toga da je bio sam : mali edemi na posteljici; loša implantacija (tu kažu da godine mogu utjecati jer je tkivo lošije_ embrij se nije duboko usadio); trombofilija je ostavila lošiju cirkulaciju (iako sam bila na heparinu) a tu je vjerojatno utjecala operacija mioma od prije 6 godina (prerezan trbuh kao i za carski a otvarana i sama maternica). Stalno se spominju godine i loša cirkulacija a ja imam samo "pola" gena za trombofiliju. I tako sve je bilo super dok bebica nije došla do neke veličine kada jednostavno posteljica više nije dobro opskrbljivala hranom.
Sada sam neizmjerno zahvalna na trudnoći i bebi koja će se još dulje boriti, ali moj lavek je hrabar i snažan

I razmišljati o novoj trudnoći, naravno da razmišljam, i opet maštam...no realnost ? Nakon carskog, nakon svega ovoga, mm se vjerojatno spermiogram nije popravio porodom

I opet osjećam veliku sreću što sam majka i poniznost pred svima vršnjakinjama koje se još uvijek bore za majčinstvo

[nina70]

Ma naravno da su stvarni podaci i te kako dobrodošli, naročito na ovoj temi. Bar se tu nećemo lagati. A ljudski je ne odustajati, prkositi i nadati se. Eto i ja se nadam i pokušavam bit optimistična, ali volim imati u vidu i realne šanse...jer daleko je teže kad padneš s velike visine.
Eto, ja sam u 41. zatrudnila iz 1.IVF-a. Svi su mi govorili: znali smo da ćeš uspjeti, ti si zdrava, sportski tip, nikad na bolovanju....kad tamo klinac. Nema što me nije napalo: IUGR, kolestaza, mjesec dana bolnice i šok - u 34.tt nema više moje bebe. Posteljica totalno otkazala, na njoj tisuću ugrušaka od 3-5 cm (nisu bili vidljivi na uzv) i nekoliko infarkta posteljice. Ako se itko zdravo hranio, gutao vitamine, folnu...to sama bila ja. Samnom u bolnici 20-godišnjakinje s visokim tlakom (jele burek i kebab, pušile potajno u wc-u) i sve od reda rodile! Samo ja nisam! Inače, trudnoća mi bila prekrasna: nije bilo mučnina, žgaravice, hrana mi se nije gadila, sve uobičajeno osim čudne boli u donjem dijelu trbuha.
Što reći, i dalje se nadam jer želja je prevelika, ali sada sam svjesna da moje tijelo u trudnoći nije moje tijelo. Isto tako sam gotovo sigurna da bi ishod bio drugačiji da sam bila 10-15 god mlađa.

[nina70]

I još da nadodam, moj AMH 12,9 hormoni i sve ostalo ko u curice, ali godina proizvodnje je godina proizvodnje!

[Mojca]

Inesz mi je dala ideju da na stranicama državnog zavoda za statistiku potražim nešto vezano za posao, pa sam naišla na ovu rečenicu:
"Ženama u fertilnoj dobi smatraju se žene u dobi 15 – 49 godina, što se okvirno smatra razdobljem tijekom kojeg je žena fiziološki sposobna za rađanje."

Da bar i MPO zakonodavac tako misli.

[TrudyC]

Čestitke Kadauna na bebi br 2. Kad ti je termin?

I ja sam ostala trudna s 39 godina 16.-im IVF-om. Kad rodim imat ću punih 40 godina (plus koji mjesec )

Trenutno sam u 15.-om tjednu i dobor se osječam, ali mi ne zamjerite ako sad neću napisati svoju priču nego kad se sve sretno završi.
Nemam apsolutno nikakav pametan savjet. Sama sam odustajala i vračala se bar 3 puta, mijenjala klinike, upotrebljavala suplemente, išla na akupunkturu, ma svega je tu bilo
Ovisi puno toga od osobe do osobe, kolika vam je izdržljivost i fizička i psihička...
Sretno svima ma što dalje odlučile

[mare41]

trudy, čestitam, jako jako me razveseslilo!

[Farfallina]

Bila sam na postupku u Poliklinici Vili, ZG, Dr Radončić. Meni je bio predobar!
Rodiliste Izola- Dr Bostjan Lovšin ( nije privatno, vec drzavno, ali sam platila), no tretman odlican, sve pre dobro. Covjek odgovara mailom u roku od odmah!
Inesz- imam jedno dijete, sina od 2 god iz 1. IVF-a ( tek ce dvije). Do drugog da cu tesko doci sa bilo kojim tretmanom, pa smo trenutno u pocetnoj fazi molbi za posvojenje.
Nina- i meni je svasta bilo i takoder kolestaza.... zao mi je sto je tako zavrsilo i tebi i svima koje su to prosle....

Istina je- godine cine svoje ma kako se mi dobro osjećale, izgledale, zivjele zdravo.... i ja sam svjedocila jamburgerima, burecima, pusenju u bolnici od mladih trudnica- a ja na dijeti, sve i svasta mi se priljepilo, pocela dobijati napade zuci u trudnoci, a nisam ni znala sto mi je, 20 dana nakon rodenja sina hitno su me htjeli strpati u bolnicu jer su mi napadi bili grozni, nisu bili sigurni da je samo zuc ( doduse i cir), jetrene probe katastrofalne! Nisam se bas dala, napravila pretrage svakakve... dijete nisam smjela nositi, ma bas jadno se osjecas, uvijek je netko moramo ici samnom, ili biti samnom jer nikada nisam znala kada ce napad. Operirala, rijesila se i sve super! Pazila sam na sve i svasta, lose mi je bilo kada sam vidjela sta te mlade cure rade, suncanje do bola, pusenje- i skrivaju se- mislim si- od koga, pa same si rade stetu....Samo naprijed za sve one koje pokusavaju i bore se!

[sretna 1506]

Eh kao što je Lina rekla sad kad se odčepilo kad krene......tako sam i ja sama mislila kad sam prije skoro 9 god.nakon 2.ivf rodila svog sina točno na svoj 31.rođ.
Svih ovih godina pokušavanja za drugu bebu,ništa,to mi je nevjerojatno,mm je loš sg,ali baš nikad da nije 1 uletio .I jbg sa mnom je bilo sve ok ali godina proizvodnje čini svoje,amh pada,tsh raste....i eto tu sam na pragu 40.i duboko se nadam i planiram ovu god.odraditi još 2 postupka pa ako ne uspije hvala Bogu imamo svoga sina i nek ostane jedinac i to mi je blagoslov.Kad je Piki objavila trudnoću stvarno me razveselila jer to ipak daje nadu da se može čudo desiti i da se treba nadati,mada je dr.Luči nama davno rekao sa lošim sg "da živite 1000 god.možda bi došlo do spontane trudnoće" i u našem slučaju je očito bio u pravu.Sretno nam svima !

[nina70]

TrudiC, čestitke i sretno do kraja

Farfallina, tvoja priča o posteljici me podsjetila na moju. I doktori su se čudili u kakvom je groznom stanju bila. Reci mi da li si ikad prije imala problema s jetrom? Ja ne.

[Farfallina]

TrudiC, čestitke i sretno do kraja

Farfallina, tvoja priča o posteljici me podsjetila na moju. I doktori su se čudili u kakvom je groznom stanju bila. Reci mi da li si ikad prije imala problema s jetrom? Ja ne.

Nisam nikada imala problema s jetrom. I kada bi mi napad zuci prosao, opet se sve vracalo u normalu. Kada bih imala napad, koji bi znao trajati satima, jetrene proble su bile katastrofalne, tako da su me slali na svasta, jer nisu bili sigurni da je samo zuc. Sada sve ok. Mozda mi TSH malo divlja u zadnje vrijeme, moram opet na kontrolu, mozda cak i danas, jer vidim da nesto ne valja. A sto se tice maternice- nije se nizta vidjelo na ultrazvuku, ali kazu da je to od endometrioze, kako se susila, plod je pritiskao i tako je stajalo. kada su izvadili dijete, s njim je otisla i maternica- dio, totalno se sve ogulilo....Ja sam cijelu trudnocu nisko nosila, i stalno me nesto dole vuklo, uvijek sam imala osjecaj da ce sve ispasti- mozda je to povlacenje bilo to. Nikako nisam mogla razumjeti kako netko vjezba u trudnoci, ja sam imala osjecaj da bi se raspala ha ha ha....

[Mojca]

Sori curke na pomalo offu...

Farfalina, zašto baš Izola?
Da li su te kao gravidu vestutu (staru trudnicu, kak s eto stručno kaže ) drugačije gledali, da li su inzistirali na carskom? Kad je došlo do rupture maternice? U porodu ili ranije... Cijelu trudnoću su te pratili ili tek od 35 tt?
Hvala ti.

[Inesz]

dok se ne javi Farfalina, iznosim svoje iskustvu-rodila sa preko 41 godinu, nitko radi godina nije spominjao carski kao način dovršenja trudnoće. bolnica vinogradska.

možda da i druge cure 40+ iznesu svoje iskustvo...

[Farfallina]

bok cure,

ne nisam isla na carski zbog godina, vezc zbog svega sto se desavalo, pa i polozaja djeteta popreko. To se kasnie popravilo, ali je ostalo pitanje svega drugoga tako da je zajednicki dogovor mene i dktora bio carski. I sva sreca da je, jer su mi kasnije rekli ad ne bih prezivjela. Mozda dijet- jedva. Ja sigurno ne.
Ruptura maternice u porodu- odnosno carskom. Cim su izvadili dijete zajedno s tim se odlijepio komad maternice, cijeli dlan. Kasnije su mi rekli da je pocelo krvariti jako, da su najprije stali i ( doktorica koja je asistirala) je rekla da je sva sreca da je bio doktor koji je bio, jer je duper i ima iskustva- da nitko nije znao u kojem ce pravcu ici i da li ce mi odmah izvaditi maternicu da me spase. Rekao je da najprije ide probati, da ima malo vremena, ako vidi da ne ide, da ce ukloniti maternicu. Uspjeli su zasiti na dva dijela i tamo gdje be ostala rupa bez tkiva stavili su neku gazu i cekali kasniej da se vidi da li ce se po tome ''penjati'' tkivo. Dovelis su me kasno u sobu, nitko od mojih nisu znali sta se desava, odveli su me u 9:30, mislim da sam tek popodne oko 4 ili 6 bila u sobi. Tek su oko 6 sati mojoj mami rekli ( koja je jadna sjedila na klupi) da sam stabilno. MM je bio u sali do, rekao je da je vidio da nesto ne valja, njemu su odmah dali sina i kada su njega sredili ostavili su ga s njim, rekao je da je umro od straha .
Kad sam se probudila, vidjela sam sina na kratko, kada sam uspjela doci sebi jos sam nila ok, sve me bolilo, ali ok. Nisam tada ni znala da to niej bas carski po PS-u . Mislila sam da tako mora biti. Drugi dan se nisam mogla ni pridignuti, vadili mi krv i odmah na transfuziju- dvije! Poslije je bilo ok.
Ta prva 3 dana sam bila na aparatima ( disanje sve ok), tlak, ultrazvuk su mi radili u sobi, sama sam bila u sobi odmah do sestara, sestre svakih 15 minuta dolazile. Treci dan su me dizali, dobila sina vise, nisu ga stalno odnosili, 4 dan dobila ga skroz. Dojenje jedva, imala nesto sitno, ali ne da se moze najesti, pa vaganje itd, a ja jedva stojim .
A zasto Izola- Pulu nisam htjela. Bila sam tamo hospitalizirana 2 puta- lose iskustvo. Nisam im vjerovala. Razlog- kada sam zadnji put hospitalizirana zbog kolestaze za Bozić umjesto da napravse sto su trebali, najprije si hitan slucaj, onda odu praznici pa hitan postaje nehitan, pa kada se opet svi pojave onda si opet hitan, dok nisam pukla i pitala sta se tu desava. Da ne duljim, sestra je krivo upisala tjedne kada sam stigla, rekla sam im da je krivo, ispravili su, ali ocito ne svugdje. I stalno se to kao provlacilo, ja inzistirala da mi kazu kakvi su mi nalazi i sto se desava, na kraju ispala nerazumna zena i buduca majka, da bi ispalo da mi se plod ne razvija dobro, da ostajem u bolnici, da plod ne odgovara tjednima i da prakticki cekam da me porode. Nisam znala sta se desava, nista mi nije bilo jasno, ja par dana prije toga bila na Srebrnjaku kod Dr Lulic- sve ok- odlicno, kod Dr u Izoli, sve ok, kod svoje ginekologice,- sve ok, nesto rije toga kod Dr radoncica- ZG- sve ok. Pula- ne valja! Da bi sasvim slucajno ( jer me nisu mogli naci u kompjuteru) skuzili da nisam u tjednu u kojem su mislili, vec da sam u tom i tom tjednu ( mislim ad su oni napisali da sam u 35 , a ja 30 ili tako nesto) pa su me htjeli poroditi- zasto? zbog krivih podataka sa pocetka price- koji su btw ispravljeni odmah! I to je bila kap koja je prelila casu.
Znala sam da ako nesto slucajno krene po zlu ( nakon svega morala sam msiliti na sve) U RI - nije sigurno da cu stici, ZG- jos teze, a nisam imala mogucnosti doci ranije, pa je bilo ili Izola ili Zg s tim ad idem ranije. Otisla sam na razgovr u Izlou i to je bilo presudno- covjek je bio super- vjerovala sam mu- i to mi je bilo dovoljno. Ma sretna sam sto se tako zavrsilo. skoro sam bila vec i zaboravail i nije mi vise izgledalo strasno- sada kada stavljam na papir, opet se prisjecam....

[Mojca]

Farfallina, ajme koja priča. Glavno da je sve dobro završilo.
Žao mi je da sam te vratila u to vrijeme.

Kako je prirodan porod moja neostavrena želja... još uvijek volim skupljati informacije o tome gdje se na ovim prostorima može dobiti unutar bolnice, pa sam malo gledala stranicu ode rodilišta u Izoli, zvuči lijepo napisano. Meni osobno se svidio ovaj detalj da su mališana dali tati.

[Farfallina]

Ma super je! Ne brini, zaista ne dozivljavam to kao nesto strasno, mislia sam samo da su proradile emocije....
Oni su stvarno ok( Izola). Kada sam prvi put dosla na razgovor, dr mi je pokazao svu bolnicu, rađaonu, sobe- kroz sve nas je proveo, tako da nisam bila na skroz nepoznatom terenu. I NISTA ti ne treba- samo cetkica za zube, pasta i papuce.
Piđamu sam imala, ali nakon sto sam rodila bila sam u njohovim. Svaki dan te obilaze, dobijes cisti rucnik i novu piđamu, ako ne nesto uprljano na krevetu, mijenjaju. U WC- u ima papira da se mozes omotati, i js bi ostalo- barem 5 rola, u tusiraoni, sampon, sapun, sredstvo za dezinfeciju, stolica da mozes sjesti kada se tusiras, u cajnoj kuhinjici cajevi - par raznih koje stalno pune ( u velikim termos bocama), sve radi, krevet, zvono.... pozvonis- stizu.
To je bolnica, nije privatna i oni inzistriraju na prirodnom, ne idu na carski ako nije potreban. U sobi po 2 osobe.
Prije nego izadete iz rodilista rade djetetu ultrazvuk kukova- ne znam radi li se to kod nas. Cijepljenje protiv TBC- i hepatitisa B nije obavezno. Dobije se upitnik da se vidi ima li potrebe dijete cijepiti, u kojem podrzcju zivis, da li je podrucje ugrozeno i spada u vrstu zastite, rodbina itd...Prije nego sto sam isla pedijatrica me pitala da li hocu cijepiti dijete protiv TBC-a jer oni to ne rade ako nije nuzno, nisam zala sta da odgovorim pa mi je objasnila da je U RH obavezno cijepiti dijete protiv TBC-a i da ako ga ona ne cijepi da se moram javiti svojoj pedijatrici da ga cjepe u RH. Tada sam joj rekla da ako to zaista moram napraviti onda mi je lakse da ga cijepe u bolnici nego da cim dodem doma jurim u ambulantu ili bolnicu. Nisu ga cijepili protiv hepatitisa B, dala sam kasnije svojoj pedici knjizcu imunizacije - njihovu, pa su ga morali cijepiti naknadno, ali ne odmah. Pitala sam je zasto oni ne cijepe- kaze da dijete, iako je cijepljeno, da ako dode u kontakt sa osobom koja ima TBC da se moze ionako zaraziti. Sto se tice komplikacija da su komplikacije na cjepivo 1-1000.
MM na porodu- prosli smo trudnicki tecaj i ja sam pitala da li MM moz biti prisutan iako se radi o carskom, da ga bar on vidi, drzi... rekli su da nema problema, tako da kada sam ja sve obavila za porod, dali su mi malo dripa ( da pripree dijete za izlazak, da djetetu to ne bude šok) i bila sam neko vrijeme u rađaoni, tu je dosao MM koje ga su obukli i bio sanonm sve dok me nisu odveli. To je mala sala, i staklo tako ad je MM bio vjerovatno s druge strane- ne bas da gleda, ali rekao je da me je kada je prolazio vidio korz staklo i da je vidio da je neka panika, ali su ga zvali odmah cim su izvadili dijete i on je bio tamo dok su ga obrisali, kapali mu oci, vagali itd i kada su ga zanmotali dali su mu ga i ostavili ih same i odjurili u salu. Kaze MM da se ukocio od straha, ali da je L bio tako dobar i da nije plakao .
Jadina stvar koja mi nije bila tamo bas sjela je bilo dojenje. ( da ne zaboravim, dijete oni oblace u svoje, ne dozvoljavaju tvoju odjecu, njihove su pelene, maramice- sve). Mozda zbog neiskustva, ne znam- ali meni je dijete stalno htjelo sisati i jadan sisao bi satiam i zaspao. Mislila sam- odlicno vidis kako ide, mlijeka imam. Mlijeko mi je znalo i curiti- super! Ma kakvi- imala sam mlijeka, ali malo, a i to sto bi doslo samo bi grunulo i iscurilo. Jadan L pokusavao silom jesti, borio se ko mali lav, ali nakon dan, dva nesto mi je bilo sumnjivo pa sam im rekla da mislim da nemam dovoljno mijeka. Tu je bio komentar kao- ma morate dojiti, doci ce itd. Rekla sam im da sam ZA dojenje i da se nadam da ce biti mlijeka, ali da nesto ne stima. Ok, vidjeli i oni da bas i nema mlijeka i dali da ga hranim na spricu- jer kao ako mu daju dudu- nece htjeti vise cicu. E to mi je bio horor! Dijete moram drzati jednom rukom, drugom uzeti mlijeka u spricu i davati mu da pije, ja se ne mogu ispraviti jer sve boli, dijete vise zalijevam nego sto pojede. I jos su me hormoni propucali! Divota! Placem ja jedan dan cijeli, a u sebi si mislim- pa sta sam luda- pa biti ce sve ok- a ne mogu prestati plakati. E onda su donijeli vagu, pa vazi prije dojenja, pa nakon, pa opet vazi, pa daj na spricu pa opet vazi- a sve me boli- ali nema milosti- kad se dignes daju ti dijete i vozi...i neka- brze se uhodas... ali to hranjenje- katastrofa. Onda jedna kaze sprica, duga opet misli da izbjegavam dojenje... nakon 2 dana kazu oni meni- mora na bocu, ne dobija na kilazi- mislim si- hvala bogu da je netko to skuzio. L jadan prije boce dojenje, boca, pa opet malo dojenje- a on bi valjda proveo danima na cici- kakva boca- to bi smazao i krenuo u potragu za mamom. Tako da nije pravilo ako krene s bocom da nece vise dojiti. On je, siroce, itekako htio. I trudili se mi jos mjesecima, ali 10Ml dnevno- to mu je bio samo desert- mali. Taman dobili bocu, dode druga i kaze- kakva boca! I sada znam da sam pogrijesila, da sam trebala otici kod pedice na odjel i reci njoj kakva je situacija i da kaze svim sestrama sta trebaju raditi. Ovako, jedna zna, druga ne zna- bolnica zagovara dojenje i to je bio mali kaos, ali kratko traj pa nije strasno- sve dode na svoje.
A i prvo dijete, pa ne znas nista- citas, spremas se, ali o nekim stvarima ni ne razmisljas.

Tako da cure, samo hrabro i drzim fige! Nije vazno kako- bitno je da uspije!

[nina70]

uf Farfallina, koja priča. Ali bitno da je dobro završila!

I meni bi bilo drago čuti još 40+ priča

[Mojca]

Oprosti, kako naplaćuju porod? Po danu boravka u bolnici ili drugačije?

[Mojca]

Postupci u Izoli me podsjećaju na Feldbach, gdje sam ja rodila.
Sjajno da ima još takvih rodilišta!

[martta]

Postupci u Izoli me podsjećaju na Feldbach, gdje sam ja rodila.
Sjajno da ima još takvih rodilišta!

oprosti, ali zašto Feldbach?

[Farfallina]

Porod se naplacuje mislim 1200 ili 1500 eur, moram pogledati, odnosno to je bio carski.
Mislim da je normalni porod 1000, carski 1200 ili 1500 eur, dodatno ti naplate ako ide suprug, itd.
E tu ima takoder prica- nama dr rekao koliko kosta, sve dogovorili na kraju ( isli mi tamo na preglede i to smo smijesno placali- 8.00 eur, najvise 21,00 jer nam je dr uvijek stavljao najnizu tarifu, a morao je nesto naplatiti.
S obzirom da sam imala komplikacije, transfuzije, i da sam dosla vikend koji on nije racunao jer je rekao neka me zaprime ali da mogu ici i da dodem u nedjelju, u racunovodstvu su to sve racunali. Platili smo mislim preko 2000 eur, mislim 2300.
Kad je dr cuo koliko smo platili, rekao je da to tako ne moze i da ce pokusati sve da skine vikend jer je to on tako slozio i da je to njegova stvar! Ostali smo u cudu i rekli da ne sve ok, da ne treba nista. Za par dana dibijam mail u kojem nas obavijestava da ce nam vratiti novac. Stize i pismeno da nam vracaju novac, da posaljemo broj racuna i da nam vracaju 800 eur!!! Nismo mogli vjerovati! Dobili smo novac kroz nekoliko dana, a dr nam kaze da bez obzira na sve, da je on taj koji nam je dao cijenu i da je napravio sve da nam vrate ostatak bez obzira na komplikacije! Bez teksta smo ostali i jos smo i danas!

[Mojca]

Porod se naplacuje mislim 1200 ili 1500 eur, moram pogledati, odnosno to je bio carski.
Mislim da je normalni porod 1000, carski 1200 ili 1500 eur, dodatno ti naplate ako ide suprug, itd.
E tu ima takoder prica- nama dr rekao koliko kosta, sve dogovorili na kraju ( isli mi tamo na preglede i to smo smijesno placali- 8.00 eur, najvise 21,00 jer nam je dr uvijek stavljao najnizu tarifu, a morao je nesto naplatiti.
S obzirom da sam imala komplikacije, transfuzije, i da sam dosla vikend koji on nije racunao jer je rekao neka me zaprime ali da mogu ici i da dodem u nedjelju, u racunovodstvu su to sve racunali. Platili smo mislim preko 2000 eur, mislim 2300.
Kad je dr cuo koliko smo platili, rekao je da to tako ne moze i da ce pokusati sve da skine vikend jer je to on tako slozio i da je to njegova stvar! Ostali smo u cudu i rekli da ne sve ok, da ne treba nista. Za par dana dibijam mail u kojem nas obavijestava da ce nam vratiti novac. Stize i pismeno da nam vracaju novac, da posaljemo broj racuna i da nam vracaju 800 eur!!! Nismo mogli vjerovati! Dobili smo novac kroz nekoliko dana, a dr nam kaze da bez obzira na sve, da je on taj koji nam je dao cijenu i da je napravio sve da nam vrate ostatak bez obzira na komplikacije! Bez teksta smo ostali i jos smo i danas!

Wow!
Zbilja povoljno.
U Feldbachu je dan boravka u bolnici 560 eur, bez obzira da li čekaš porod, imaš će ili se oporavljas pred odlazak doma.

[Farfallina]

Ajoj! onda sam jos sretnija nego sto sam mislila . Znala sam da je drugdje skuplje, ali meni je ovo bila odlicna solucija, jer mi je bilo blizu- najblize nakon Pule, a izgledalo je da ce biti ok, a i takve sam preporuke dobila.

Ups- vidim da smo otisle daleko s temom....

[Mojca]

U Hr su svi 'prijetili' intervencijama, Podobnik cr-om u 38 tt, Matijevic indukcijom u 39 tt... A ja sam silno željela prirodni porod bez intervencija. U Feldbachu nisu imali problema s tim, dali su šansu prirodi do zadnjeg trena. Rodila sam u 41+0, će nakon neuspjele indukcije koja je bila vrlo nježna, a nakon visokog prsnuca vodenjaka. U kombinaciji s HSB, cr je bio jedina opcija, nije se više moglo čekati.
Smjehuljica je odmah bila u skin to skin s tatom, dojila sam ju čim sam malo došla sebi, sat vremena nakon budjenja iz opće.
Spavale smo zajedno od prve noći, rodila se oko 18, u 22 smo bile u sobi u krevetu, sat vremena kasnije sam molila da ju iz kinderbeta presele k meni.
Ono čega sam se najviše bojala, odvajanja, toga nije bilo ni na tren. Dojenje se odmah uspostavilo, evo još traje i nakon 27 mjeseci.
Rodila sam u subotu navečer, u srijedu oko podne smo krenuli kući.
Ljubaznost, jednostavnost, usluznost i sva logistika od wc papira, ulozaka, spavacica... na dalje... Čistoća, tišina, podrška u svemu... Čista petica.

[Argente]

A sada dovedite 39+, IVF i porod u inozemstvu u neki međuodnos da ne moram seliti postove.

[Mojca]

Hoću reći... Vani nismo diskriminrane po načinu začeća. A ni po godinama.
Bar ne u ova dva rodilišta.

[vikki]

U državnim bolnicama mislim da nije taj slučaj, tamo gdje sam bila inzistirali su na vaginalnom, način začeća i godine nisu indikacija za CR. Pretpostavljam i da se to razlikuje od slučaja do slučaja (meni su uzeli u obzir prethodne operacije, pobačaje, deset godina čekanu urednu trudnoću, pa čak i to što nisam išla na amniocentezu, pitali su me i za mišljenje o vaginalnom i CR i zapravo dok nisam dobila trudove nisu definirali kakav će porod biti).

[Mojca]

Pa... U Hr ivf trudnoće i to u 39+ smatraju rizičnima do posljednjeg trena, vani, bar u Feldbachu su opušteniji, ne smatraju da su godine + ivf indikacija za cr, kao što je to Podobnik smatrao u mom slučaju. U njegovom rodilištu su rekli da ne smijem u bazen jer sam ivf trudnica, u Feldbachu nisu imali problem s tim.

[vikki]

Da, kod podobnika su i mene pitali za način dovršenja trudnoće i preporučili CR, valjda su me htjeli dovući tamo (inače sam kod njega bila samo na 4D, anomaly scanu, nije mi drag).

[Mojca]

Da, i meni su na sv. Duhu govorili o vaginalnom porodu, ali o indukciji čega sam se ja bojala ko crnog vraga... Ako sam nešto htjela izbjeći to je bila gel-drip indukcija na Hr način. Na kraju sam dobila i indukciju, ali posve drugačiju i cr u općoj, sve što mi je bila najgora noćna mora, ali sam izbjegla odvajanje i presretna sam zbog toga.
Znam par cura u 42+ koje su morale na cr samo zbog godina.

[Farfallina]

meni nisu nigdje predlagali Cr samo zbog ivf-a i godina. Pula inzistira na vaginalnom- i to bi bilo ok, samo da prate tjedne he he he, ali s obzirom na tu manjkavost, morala sam dalje traziti .
Stvar je poprimila drugaciji tok nakon drugih stvari....

[sretna 1506]

Ja sam išla na planirani CR dan iza termina,bez trudova,sa spinalnom anestezijom,budna totalno.Definitivno ne radi god.jer sam imala 31 nego zato jer je mali bio na zadak i naravno rizična trudnoća jer je ivf,tako su dr.rekli,a valja napomenuti i to da je trudnoća stvarno bila savršena do 36 tj. kad sam prokrvarila (smeđarila) i moja dr. mi rekla to će biti hitni CR,međutim bolnici sam ostala dan po dan sve do poroda jer se sve smirilo i kako sam rekla dan iza termina CR.

[frka]

sretna, trudnoća sama po sebi NIJE rizična samo zato što je IVF. zadak, krvarenje i sve druge komplikacije se dešavaju i u spontanim trudnoćama i IVF nije = rizična trudnoća! poludim na činjenicu što još ima liječnika koji je tako tretiraju.

Mojca, ne mogu vjerovati da je Podobnik rekao da ne može kada samo zato što je ivf! to su notorne gluposti!

[Mojca]

sretna, trudnoća sama po sebi NIJE rizična samo zato što je IVF. zadak, krvarenje i sve druge komplikacije se dešavaju i u spontanim trudnoćama i IVF nije = rizična trudnoća! poludim na činjenicu što još ima liječnika koji je tako tretiraju.

Mojca, ne mogu vjerovati da je Podobnik rekao da ne može kada samo zato što je ivf! to su notorne gluposti!

Pardon, nije on osobno već jedan od njegovih ginekologa na danima otvorenih vrata.
On osobno je bio samo za CR... i jako grubo rekao da sam stara i da se ne budem otvarala.

[vikki]

i jako grubo rekao da sam stara i da se ne budem otvarala.

Od naših me ginekologa ništa ne čudi. Na predzadnjem pregledu (kolor dopler zbog navodno graničnih protoka u perifernoj cirkulaciji) dva dana prije poroda dr. je u pola sata, koliko je pregled trajao, 15 minuta potrošio da mi objasni što u RH znači roditi dijete s Downom (jer nisam išla na amnio, jelte), kao vani to nije problem jer u NL npr. dobiju 1400 eura pomoći, a kod nas si prepušten sam sebi i pitaš se što ti je to trebalo (nabrajajući primjere iz svoje okoline).

[Mojca]

Od naših me ginekologa ništa ne čudi. Na predzadnjem pregledu (kolor dopler zbog navodno graničnih protoka u perifernoj cirkulaciji) dva dana prije poroda dr. je u pola sata, koliko je pregled trajao, 15 minuta potrošio da mi objasni što u RH znači roditi dijete s Downom (jer nisam išla na amnio, jelte), kao vani to nije problem jer u NL npr. dobiju 1400 eura pomoći, a kod nas si prepušten sam sebi i pitaš se što ti je to trebalo (nabrajajući primjere iz svoje okoline).

Meni je jedna uvažena ginekologinja na osnovu povećanog nuhalnog nabora u 10 tr, rekla da 99% nosim bebu s downom i slala me svom uvazenom kolegi na cvs.
Da, sve je puno poopcavanja.

[sretna 1506]

[QUOTE=frka;2564607]sretna, trudnoća sama po sebi NIJE rizična samo zato što je IVF. zadak, krvarenje i sve druge komplikacije se dešavaju i u spontanim trudnoćama i IVF nije = rizična trudnoća! poludim na činjenicu što još ima liječnika koji je tako tretira.

Ja to znam vrlo dobro,da ako je sve ok i imaš 30 god.da nema veze da li ivf ili spontana trudnoća,ali svi te drugčije gledaju i tretiraju kad ti u trudničkoj knjižici piše ivf-icsi.To je bilo prije 9 god. a mislim da je tako i sad,činjenica je da smo drugačije,npr. kad idem endokr.i kažem da se spremam u postupak,hitno me primi,kad sam u postupku pa idem u dnevnu bolnicu na injekciju,sestra je ljubazna,poželi sreću i tako dalje do trudnoće sve je drugačije.