Ma naravno da su stvarni podaci i te kako dobrodošli, naročito na ovoj temi. Bar se tu nećemo lagati. A ljudski je ne odustajati, prkositi i nadati se. Eto i ja se nadam i pokušavam bit optimistična, ali volim imati u vidu i realne šanse...jer daleko je teže kad padneš s velike visine.
Eto, ja sam u 41. zatrudnila iz 1.IVF-a. Svi su mi govorili: znali smo da ćeš uspjeti, ti si zdrava, sportski tip, nikad na bolovanju....kad tamo klinac. Nema što me nije napalo: IUGR, kolestaza, mjesec dana bolnice i šok - u 34.tt nema više moje bebe. Posteljica totalno otkazala, na njoj tisuću ugrušaka od 3-5 cm (nisu bili vidljivi na uzv) i nekoliko infarkta posteljice. Ako se itko zdravo hranio, gutao vitamine, folnu...to sama bila ja. Samnom u bolnici 20-godišnjakinje s visokim tlakom (jele burek i kebab, pušile potajno u wc-u) i sve od reda rodile! Samo ja nisam! Inače, trudnoća mi bila prekrasna: nije bilo mučnina, žgaravice, hrana mi se nije gadila, sve uobičajeno osim čudne boli u donjem dijelu trbuha.
Što reći, i dalje se nadam jer želja je prevelika, ali sada sam svjesna da moje tijelo u trudnoći nije moje tijelo. Isto tako sam gotovo sigurna da bi ishod bio drugačiji da sam bila 10-15 god mlađa.