Cure drage hvala na odgovorima.
Da se malo ispravim, 43.rodendan mi je tek iduci mjesec, a ovo sve se događalo dok sam jos 42.
Da, bila je punkcija u ponedjeljak, izvadili 2 JS od cega 1 dobra. Protokol bez stimulacije. Komentar embriologa: bas sam iznenađen pozitivno. Oplodila se i juce bio transfer 8 stanicnog embrija. Sad je sve u Bozijim rukama. Inače u Citu sam.
Razmisljala sam dosta zadnjih dana o doktorovom prijedlogu a moja je odluka da cu jos ovu godinu probati sa vlastitim, pa cu nakon toga razmisljati o donaciji JS.
Realna sam ja u pogledu ocekivanja i svjesna sam da statistika ni godine nisu na mojoj strani. Ne mogu vam reci ni da su me svi neuspjeli pokušaji dosada nesto posebno pogodili. Ja sam to dozivjela kao projekt pokušaja u kojem moze i dolazi uglavnom do promašaja, ali tko ne pokušava ne može ni pogoditi.
Ovu svoju odluku bih obrazložila a nadam se da neće biti predug post:
- ciklusi su mi uredni, zdrava sam, nemam nikakvih utvrdenih Bogu hvala problema sa reproduktivnim organima
- svaki mjesec proizvedem nesto folikula, uglavnom 2 vece i 3-4 manjih (sto nije lose za ovako staru koku)
- svaki put sam imala oplodene stanice i transfer
- vjerujem u iskustvo i sposobnost doktora i embriologa
- cvrsto vjerujem u dragog Boga i Isusa Krista da ce mi ispuniti zelju da postanem majka (a i ako bude drugačije postovat cu volju njegovu mada i dalje vjerujem u prvo)
- prilično sam uporna, ustrajna i tvrdoglava u ostvarenju svojih ciljeva i kad vjerujem u nesto ne odustajem
- ali nisam nerealna svjesna sam statistike (max 10% uspjeha za moje godine, ali tek sam na 4tom pokušaju).
Tako da cure moje idem probat, mozda i ovaj put uspije, ko zna, uglavnom ne mislim jos stat.
I cast i doktorima i svim ostalim razumskim faktorima, ali ne pitamo se mi tu nista nego dragi Bog.
Njemu je sve moguce!
Jos jednom oprostite na dugom postu, ali morala sam s vama podijeliti svoje razmisljanje.
Voljela bih cuti kritički osvrt i s vase strane, hvala vam