Katka, ja vjerujem da se upornost isplati. Ovdje je najteže jedino ostati uporan, ali sigurna sam da se isplati

I naravno, godine znače. Meni je 34, ali nema se smisla tim se opterećivati. Po svemu što sam ovdje iščitala, skoro najviše na kraju utječe glava...stres i opterećenje. Jako puno priča što sam čula završava - i taman kad sam htjela odustati... i taman kad sam rekla ovo je zadnje...i taman kad sam izgubila zadnju nadu...i taman tada je uspjelo. Upravo zato ne želim znati za milimetre i veličine, što su blastice, a što morule, koliko-stanično je ovo-ono. Dođem u napast, jer sam prirodno znatiželjna, ali mislim da je bolje da ništa ne znam, da se opustim i kako bude, bit će. U startu smo se i ja i muž tako postavili, i da nemam tu hladnu glavu, ne bih se možda niti upuštala možda u ovo. Ali opet, tek sam na početku. Dva AIH i prvi IVF su tek iza mene. I iskreno, nakon takvih iskustava, kao što je i tvoje uostalom, nisam sigurna da bih se osobno usudila biti toliko uporna, zato svaka čast.
A gdje radiš ovaj zadnji postupak? Isto na VV?
Moram prijaviti i da me danas sve siječe i probada, ali ne kao neki dan. Zapravo sam svaki dan, cijeli dan, u popriličnim bolovima. Mogu hodati, ali baš pomalo. I svaki dan mi ona injekcija heparina sve teže pada. Nekako sam napuhana, stomak tvrd i onu tupu iglu doslovno moram probijati u trbuh, što mi postaje horor. Punkcija mi je po pitanju boli stvarno bila ništa u odnosu na transfer i sve ovo iza njega.