Možda je glupo pitanje, ali dijete je u vrtiću od ove jeseni pa ne znam kakva je praksa. Je li u redu pokloniti njegovim tetama neku sitnicu za Božić? Nešto home-made u kombinaciji s kupljenim ili se to uopće ne poklanja.
Možda je glupo pitanje, ali dijete je u vrtiću od ove jeseni pa ne znam kakva je praksa. Je li u redu pokloniti njegovim tetama neku sitnicu za Božić? Nešto home-made u kombinaciji s kupljenim ili se to uopće ne poklanja.
Kod nas neki poklanjaju, neki ne. Ja sam jako zadovoljna tetama i mala ih jako voli tako da mi poklanjamo neku sitnicu.
Mi smo uvijek poklanjali, ali nismo ništa kupovali nego radili sami doma, ovisno o dječjoj dobi:
- doma izrađene čestitke
- doma ispečene kolače (za tete, ne za djecu - kuglof je bio posebno omiljen, orehnjača isto, ali i mala kutijica suhih kolača koje inače čovjek peče sasvim je ok)
Od kupljenih stvari neka sitnica tipa bućkuriš kava ili čokolada od 100 g sasvim mi je ok - čovjek se sjeti, znak pažnje je tu, a nije neki trošak niti se osoblje vrtića osjeća neugodno.
Knjige su super prolazile (ništa skupo, više kao znak pažnje, ali to nismo davali serijski nego omiljenim tetama u posebnim prigodama, kad su djeca već bila veća)
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.12.2013. at 11:51
Čokolada, kutija keksa, kava, ili home made čestitka. Uglavnom, sitnica kao znak pažnje.
Da, uvijek. I tetama u vrtiću i učiteljicama u školi. I za kraj školske/vrtićke godine isto. Razne kombinacije, ove godine me je ispalo cca. 100 kn po poklonu.
E da, i nosim pedijatru/ici i sestri, isto taj cjenovni rang.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 16.12.2013. at 13:19
dobro da sam procitala da se praksa nastavlja i u skoli :D
obicno sam tetama davala nesto HM, zimnicu koju sam radila, domaci limun, mala bi napravila nesto svoje plus cokoladica.
ove godine nisam radila zimnicu :D
sta konkretno pokanjate?
Mi ne idemo tako visoko sa ciframa, max 50 kn. Znali smo uzeti kakav finiji slatkis ili npr. jedne godine prekrasne figurice andela.
Ja uzmem one fine kekse u Ikei sto su u poklon kutiji, ili neke slicne,
I naravo da i uciteljici isto...
http://www.ikea.com/at/de/catalog/products/40251732/
U prva četiri razreda osnovne nismo više nosili darove, eventualno isto rukom rađene čestitke, ali često su bile božićne radionice pa smo si znali donijeti klopu tipa kolači, slanci, kuglof i sl. Od te radionice je obično ispao zajednički božićni tulum (izrada čestitki i slično - djeca i roditelji s učiteljicama). Domaće pekmeze bih dala djeci da nose na dane kruha, a za Božić u glazbenoj školi isto čestitke, a tu i tamo i zimnica (minijaturne staklenke, lijepo ukrašene, namjenski napravljene za to) i domaći medenjaci.
U osnovnoj školi ta praksa je kasnije pomalo jenjala kako su djeca krenula u više razrede, ali oni imaju božićni sajam gdje se prodaju rukotvorine i hrana u humanitarne svrhe, pa obično pečem kolače za to, a čestitanje se svodi na usmeno na zadnjim informacijama. Ne nosimo više darove. Pa ne možeš do fakulteta...
Mi nista vise ne nosimo u skoli, pogotovo jer su moji decki, pa ih je i sram da oni sami donesu poklon uciteljici.
Hvala svima na idejama. Bit će vjerojatno HM čestitka i još neka kupovna sitnica, ovisno do kojeg me dućana nanese sudbina. Meni osobno je to vrlo lijep znak pažnje i mislim da čak i poklon od 5 kn, tipa mini čokoladica znači puno kad je od srca. Prije podosta godina i sama sam radila s klincima na tečajevima i još se uvijek sjećam sitnica koje sam dobila. Npr. jedan mi je klinac poklonio zdjelicu punu bombona (njih sam naravno pojela, ali zdjelicu imam još uvijek). A na komodi u hodniku mi je običan drveni okvir za sliku koji sam dobila od jedne curke (čak i nakon svih tih godina pamtim imena te djece).
Mi poklanjamo i za Bozic i za kraj godine i to od srca a ne jer se osjecam obaveznom: odlicne su tete! Prosle godine za Bozic sam sama kupovala bombonijerice i kreme za ruke i to svim tetama pa cak i kuharici, jer je tako curka zeljela. Ove godine nas se skupilo par mama pa su i pokloni bili bolji. Za kraj godine opet cemo se vjerojatno organizirati nas par...
Mi smo tetama ove godine poklonili home made ukrasene boce sa domacim maslinovim uljem, malu cokoladicu i kavu
mi do sada nikad tetama nismo ništa poklonili ali evo ove godine smo čuli da žele neke radne kute, pregače tako da je jedna mama naručila za tete. kada dođu podijelit ćemo trošak i svi sretni i zadovoljni.
mislim da će ispasti tipa 38,00 kuna po roditelju (mislim da sudjeluje nas 10 mama).
da li ste se dogovarali s drugim roditeljima ili svatko za sebe poklanja? meni bi bilo fora da se skupimo mi roditelji, ali ne znam kako kad ih skoro nikoga ni ne poznam
Bas si gruntam sto i kako pokloniti teti i stričeku
divni su i svakako bi im nešto poklonila...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.12.2013. at 14:19
Mi smo za skupni poklon bili ostavili listu kod teta gdje je svaki roditelj mogao ostaviti svoj mail i mobitel; onda je isao skupni mail i tko je odlucio sudjelovati, dalje mailovi samo na tu grupu. Novceke smo ostavljali u kovertama kod teta za jednu mamu-organizatoricu, kad se sve skupilo kupili su se pokloni i na cestitke su potpisane obitelji koje su sudjelovale. Tako nije bilo problema da netko nije platio, kupljeni su pokloni u okviru budzeta koji se skupio.
kod nas svi poklanjaju zasebno.
Ja sam ove godine uzela za sinove tete (koje su mlade, moderne i predivne kao tete) remen iz Promoda (na sniženju za 7 EUR), lijep, boje kože s nekim fora detaljima, baš mi je onako za njih dvije, obje imaju neki poseban stil.
A za kćerkine tete uzela sam lijepu bijelu vazu, modernog dizajna a la Home Sweet Home, samo sam je ja kupila u Kik-u za nekih max. 40 kn.
Inače, prošlih godina sam darivala: mirisne svjećice, za ove mlade tete neki fora šal-marama iz accessoires-a, za kraj godine fora torbe za plažu (iz Offertissime, prekrasne za male novce), ...
Shvatila sam da ako uzmem onu neku fora šalicu za kavu zajedno s kavom dođe mi više nego ovakvi neki pokloni koji su mi konkretniji i daje se koristit. Jedini kriterij kojim se očito vidim (vidim da nisam bila svjesna dosad) je da se cijena vrti oko 50-ak kn po poklonu, iako oni zapravo koštaju puno više al lovim neka sniženja i povoljnije dućane.
eto možda sam nekom dala neku ideju....
Sada cu ja uletiti kao padobranac ali ja ne razumijem zasto bi tetama ili uciteljicama ili pedijatru i sestri trebala davati pokon.zato sto rade svoj posao?!
Uostalom to bi mi i po 50 kuna bilo skoro 500 kn i tako tri puta godisnje za tri uciteljice,dvije tete,dva lijecnika i dvije medicinske sestre
Devet poklona.i to je bez ucitelja stranih jezika, trenera....
Uostalom sta bi onda pedijatar trebao dobiti 1000 pokona ili koliko vec ima djece.
Nije mi to bas neka fora
Ja poklanjam za kraj.zajednicki poklon .ili solo ako nema zainteresiranih.ali cu zato bez beda reci kada smo zadovoljni njihovim radom.tete mog najstarijeg sina ,kada sam im jednom rekla koliko su nam dobre i koliko nam znace su se skoro rasplakale i rekle da ima tako rijetko dodu roditelji s pohvalama.svi dodu razgovarati kada postoji problem
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk
Trenutno ne vidim svrhu tog poklanjanja, možda skočim sama sebi u usta za koju godinu, ali nekako ne vjerujem.
Meni je isto bezveze poklanjati pedijatru i sestri, ali tetama volimo nesto donijeti.
kod nas se u vrtuću isto ništa ne poklanja (ili barem ja ne znam za tako nešto). ali zato na individualnom razgovoru uvijek pohvalim tete![]()
Zapravo jesam poklanjala doktoru i to prosle godine. Ali ne pedijatru nego sestrama u privatnoj poliklinici koje se nenormalno ljubazne, jako puno smo bili ko njih i izasli su nam sto puta u susret.
nikad nista, ni tetama ni uciteljicama (osim zajednickih poklona za kraj ukupnog boravka u vrticu ili na kraju 4.)
i, onda sam pomislila da bi ove godine mogla s F izraditi cestitke za tete (kako je mali vrtic, zapravo za sve djelatnike), no nikako se sastat s vremenom, bojim se da i ove godine nis od toga. Ali, dobra je ideja, mogla bi sloziti tanjur kolaca.
ja sam narucila odavdje https://www.facebook.com/pages/%C5%A...54991897930214
predivni brosevi i salovi i svasta nesto. a povoljno i ne pojede se![]()
Ja ne poklanjam pedijatru i sestrama jer ih prakticki nikada ni ne vidim (na srecu nema potrebe). Ali tetama bas volim pokloniti, iako je vrtic privatan i masno ga placamo. Svejedno, bas im s veseljem kupim nesto.
Ja pak ne volim te poklone tipa sal, marama, remen....tesko je nekome pogoditi ukus a i tesko je s 50 kn kupiti bas kvalitetnu stvar. Ja bih uvijek prije birala vrhunsku cokoladu pa nek se i pojede i potrosi (budimo realni, koliko djece tetama prodje kroz grupe u radnom stazu, pa da od svih cuva uspomenu...), ili komad domace zimnice, dobru knjigu i sl, pa se ravnam po sebi kad biram![]()
To ces vidjeti... Ne poklanjas zato jer je netko odgajatelj ili pedijatar ili ucitelj tvog djeteta. Poklanjas osobama s kojima kroz vrijeme izgradis takav odnos da za tim osjetis potrebu. Ja cu i ove godine poslati barem cestitke dvjema osobama u vrtic iako su mi djeca davno izasla iz njega, isto jednoj uciteljici, jos nekim dragim ljudima s kojima sam ostala u kontaktu iako su mi djeca narasla i otisla dalje. Za takve uvijek bude razloga za darivanje, ne zato jer ocekujem da mi bolje paze na djecu (to nikad nismo radili) nego zato jer ih zelim razveseliti, jer su to zasluzile.
Cura je tetama napravila čestitku za BiNG, kupili smo Merci čokoladice i kremu za ruke. Sutra će to malena odnijeti u vrtić![]()
Ne volim situacije, npr. ima 20 djece u grupi i 10 mama osjeti potrebu nešto teti pokloniti. U mojim očima to jednostavno nije fer.
U redu bi mi bio skupni poklon - odlična ideja, ili ako dijete izradi čestitku, nacrta crtež,..., ali pojedinačni pokloni od strane roditelja jednostavno u mojoj glavi nisu ok, jer mi mirišu na protekciju.
Možda se varam, vjerujem da vi to gledate drugačije, ali meni to nije fer i gotovo.
Čak mogu prihvatiti npr. kad dijete odlazi u drugu grupu i oprašta se s tetom, pa ako je nekome teta draga, da pokloni nešto za rastanak, ali situacije gdje dijete ostaje kod iste tete, a pojedinačni roditelj nešto poklanja, to mi nije ok.
To mi je u rangu kao da sad na poslu od nas 3 kolegice baš ja idem direktorici pokloniti lijepu skupu maramu za Božić. Ne može.
Ja ne razmišljam na taj način i ne kupujem nešto tetama radi protekcije već čisto iz znaka pažnje prema njima.
ne vjerujem da postoji itko tko bi protežirao dijete zbog teglice pekmeza ili čokolade sa smokvama
a, kako Peterlin reče... mi toliko volimo naše tete da im želimo nečime pokazati ljubav
pa makar najsitnijom sitničicom
(mirišljavi sapun za jednu i teglica pekmeza za drugu)
Ja svake godine poklonim nešto tetama, homemade ušećerene bademe, domaće limune u medu, dječju čestitku, domaći lipbalm, piling, nešto od srca.
Anemona u našoj grupi ima hrpa roditelja koji ne žele ni maramice donjeti iako djeca brišu noseve s wc papirom kad im nestane, od 30 djece u grupi u ovih 5,5 godina hrpu roditelja nisam nikada ni vidjela a na svakom sam sastanku.
Tako da sam sigurna da ne bi htjeli skupni poklon za bing i uostalom di da ih nađem????
Ja nosim jer smatram da su zaslužile i jer imam blizak odnos s njima. One su te koje su više s djetetom nego ja i na njih se oslanjam u velikom broju nedoumica i stvarno mi pomažu a nekima nisu baš super te iste, meni super tete.
Da, još sam nosila i moje sapune, arancine i ostale lijepe domaće stvari.
Ne znam. Kad dr. na dogovoru za operaciju zato jer me divno bodrio u svemu i bio vrlo ljubazan i dobar od srca poklonim lijepu domaću puricu, ili nemam puricu, pa mu od srca poklonim nešto eura, to se smatra mitom i kažnjivo je zakonom.
A kad teti poklonim domaću puricu, jer mi je super prema djetetu, to je ok.
Meni nije. Ok mi je pokloniti dr. nakon operacije nešto od srca, ili teti po završetku druženja s mojim djetetom nešto od srca, "u samom procesu" ne.
Sorry, draga, baš se vidi da ti dijete nije išlo u vrtić od malena.... Te odgajateljice su zlata vrijedne ako su dobre. Čovjek bi im dao puno puuuuno više nego čokoladu, od srca.
A ovo što kaže sek@ je debela istina - te žene su s našom djecom cijeli dan, dulje ih gledaju u budnom stanju nego mi doma. Tako da vjeruj, mi koji darujemo i kroz godinu imamo debele razloge.
Peterlin, dijete mi ide u malu školu, ima predivnu tetu, jako me je iznenadila. Sve super. Ne pada mi na pamet nešto joj poklanjati za Božić, jer smatram da to nije fer.
Kad završi mala škola, vjeruj mi biti ću prva za organizirati (zajedničku) kupnju poklona za tetu.
Uostalom ovdje se navode tete, sestre, pedijatri, učiteljice,... gdje je kraj?
kao što poklonim prijateljici, poklonim i teti
zato što su mi drage
a ni od jedne, ni od druge, ne očekujem ništa zauzvrat
ništa više no što su do sada "davale"
u školi ne poklanjamo
Baš tako, ja recimo tetama u vrtiću nikad nisam poklanjala - jer mi jednostavno nisu bile drage, a pedijatrici i sestri uvijek odnesemo sitnicu jer su nam drage. Poklonimo sitnicu i učiteljici iz engleskog čije instrukcije plaćamo, a poklanjali smo i logopedici - a i one bi donijele sitnicu djetetu.
X.
Anemona nije ni približno mala škola i beba u jaslicama koja još ne zna ni hodat, puže, uspavljuje se nosanjem, na ramenu, nema dudu, tješilicu, a naše predivne tete npr. mog sina nosaju, uspavljuju na ramenu kao mi doma, maze se s njim po cijele dane (kao i s drugom djecom, ovaj moj je posebna maza), ma srce mi se istopii danas kad se sjetim, s njima su po cijele dane, ma dala bi im puno puno više. volim ih uh do neba
To je samo znak pažnje da ih se razveseli.
Ja se i danas sjećam svoje omiljene tete Lide iz vrtića, obožavala sam je, danas kad razmislim baš sam je voljela na neki način sličan kako se voli baka (ne isti ali sličan).
onda ispada da ako je protekcija što nekom daš sitni znak pažnje, da oni roditelkji koji se žale na tete/učitelje, na njihov rad da će njihova djeca nadrapat, a to nije točno...dapače tek tad se onda "više pazi" na tu djecu.
Inače da mi tete nisu drage bome im ne bih poklanjala ništa.
imam frendicu koaj ima dvoje djece: od kćerke tete su koma, a od sina divne (maleni ide u grupu s mojim). Kćerkinim tetama ne poklanja,a sinovim itekako.
Lili75, samo pišem kako je to meni posloženo u glavi, ne smatram to univerzalnim svemirskim pravilom.
Da, u redu mi je pokloniti, ali po "završetku posla".
Meni je samo upitan moment poklanjanja.
Ma ne znaš kako to ide.... jednostavno nemaš iskustva, nije ti za zamjeriti. Dok je dijete u jaslicama i vrtiću, ŽIVIŠ s tim tetama, nosiš kartone, šmir papir, zemlju za cvijeće, šekretpapir ako treba, bojice, olovke, kekse... sve što god bi svome djetetu dala i da si s njim doma. Krojiš haljinice za priredbe, donosiš kazetofon za razglas, mrežu za bor, odneseš živi bor u teglu, odneseš breskve i jabuke z grunta.... Taj vrtić i jaslice su produžetak tvoje dnevne sobe. Nije usporedivo s malom školom gdje je poslovni odnos prihvatljiv. Ovo nikako nije samo poslovni odnos nego često duboko osobni.
A za kraj, kad se dijete oprašta od vrtića, tada se kupuje skupni poklon. Budući da se osoblje vrtića zna i mijenjati, one odgajateljice koje podmetnu leđa a nisu u zadnjoj godini ili zadnjem mjesecu često bi bile prikraćene. I zato se poklanja za Božić. Isto kao i susjedima i prijateljima darujemo sitnice. Od srca, ne s računicom.