Mi smo uvijek poklanjali, ali nismo ništa kupovali nego radili sami doma, ovisno o dječjoj dobi:
- doma izrađene čestitke
- doma ispečene kolače (za tete, ne za djecu - kuglof je bio posebno omiljen, orehnjača isto, ali i mala kutijica suhih kolača koje inače čovjek peče sasvim je ok)
Od kupljenih stvari neka sitnica tipa bućkuriš kava ili čokolada od 100 g sasvim mi je ok - čovjek se sjeti, znak pažnje je tu, a nije neki trošak niti se osoblje vrtića osjeća neugodno.
Knjige su super prolazile (ništa skupo, više kao znak pažnje, ali to nismo davali serijski nego omiljenim tetama u posebnim prigodama, kad su djeca već bila veća)