Dok je dijete u jaslicama i vrtiću, ŽIVIŠ s tim tetama, nosiš kartone, šmir papir, zemlju za cvijeće, šekretpapir ako treba, bojice, olovke, kekse... sve što god bi svome djetetu dala i da si s njim doma. Krojiš haljinice za priredbe, donosiš kazetofon za razglas, mrežu za bor, odneseš živi bor u teglu, odneseš breskve i jabuke z grunta.... Taj vrtić i jaslice su produžetak tvoje dnevne sobe. Nije usporedivo s malom školom gdje je poslovni odnos prihvatljiv. Ovo nikako nije samo poslovni odnos nego često duboko osobni.
ovo je stvarno lijepo receno
ja se sjecam da sam mozda 2 puta (u 2x4 vrticke godine) poklonila nesto kupljeno (kutiju capuccina svakoj od teta), inace bi darovali cestitku, ili figuricu od tijesta, ukras, whatever sto su sami napravili doma

kad je S. bio u vrticu, jedne godine su stavili ispred grupe kutiju za anonimne komentare roditelja, jedino ja sam ubacila, nahvalila ih (jer su zasluzile), i potpisala se. Obje tete su bile dirnute do suza, jako im je puno to znacilo sto sam napisala