Kak ste prezivjeli pretpraznicnu potrosacku groznicu s klincima i kako vam oni generalno dozivljavaju kupovinu?

Kod nas je sve teze. Vedran je bio jako OK po tom pitanju do prije oko pola godine, no onda je poceo sa onim "ja bih ovo i ono i ono tamo ...". Nekad pogodi zgodne stvari (sto mu i kupimo), no cesto se napikne na neku glupost koja bi mu bila zanimljiva 10 minuta i onda bi ju bacio. Racionalna objasnjenja mu dosta tesko ulaze u glavu tako da obicno treba dosta rasprave (cesto i uz povisene tonove) dok mu ne objasnim da nesto ne moze imati ili pak da moze nesto dobiti, ali onda necemo nista kupiti slijedecih x dana/tjedana.
Rasprave najcesce i zavrse nekakvim takvim dogovorom (npr. "moze ovo, ali onda 15 dana nista") jer tesko prihvaca dogovor tipa "sad necemo kupiti ovo nego cemo kupiti ono sto ti je zanimljivije" - vjerojatno jer se drzi one "bolje vrabac u ruci nego golub na grani".

Naravno, igracke su najveci problem, odmah nakon toga slatkisi, pa knjige, onda stvari iz Bau-ducana, dok su izgleda krpice nezanimljive.

Eh, gdje su ona lijepa vremena dok je imao 3-4 godine kad se s njim moglo u bezbriznu kupovinu ili cak samo u razgledavanje bez straha da ce se to zavrsiti sa scenama.

Inace, ni MZ ni ja nismo rastrosni, ali ni nesto posebno sparni tako da mislim da se Vedran ne moze pozaliti na svoj tretman kaj se tice kupovine.

Kak je kod vas situacija?
S kakvim argumentima kontrolirate kupovinu?