Molim pomoc, ne zovem sos tel jer bih se sigurno rasplakala i savjetnici nista ne bih mogla od suza ni reci. Krenut cu od pocetka s nasom odisejom. Beba je rodjena 21.7., tezak 3120. Pri odlasku iz rodilista tezi 3090. Rodila sam carskim rezom, mlijeko je naravno sporo dolazilo i u rodilistu je dobivao ad. Kad su mi vidjele prsa, tri primalje su ispalile: Vi nikada necete moci dojiti! To su potkrijepile tvrdnjom da imam uvucene bradavice. Nisu uvucene nego ravne, ali dobro. Mozete misliti kako je to djelovalo na moju psihu. Cetvrta je, Bogu hvala, bila od kakve takve pomoci i donijela mi sesirice. Uporno sam bebu dojila prije svake bocice iako mi mlijeko jos nije bilo nadoslo. Iz rodilista sam otpustena peti dan, mlijeko je doslo sedmi dan. Primalje su me savjetovale da uvijek poslije podoja dam ad, tako sam prvi mjesec i radila. Ne moram ni govoriti kakav je to rezim, cica-bocica-pranje bocica-iskuhavanje-muckanje-cica-bocica... Hranjenje je trajalo beskonacno dugo. Beba je prvi mjesec dobila 2 kg. Drugi mjesec ja uocavam da mu nije boca potrebna bas nakon svakog podoja, ali i dalje je nudim, posve poljuljane vjere u vlastito tijelo i njegove sposobnosti. Naglašavam da beba sise na obje cice u svakom podoju, a unutar 2-3 sata uvijek nudim onu koja je bila zadnja. Konacno 18.9. uspijevam izbaciti ad, osim 2 bocice dnevno, 90 ml u 16 i 19:30. Nikad nije pio vise od 90 ml po bocici. Beba u drugom mjesecu dobiva 1 kg. Prije 2 tjedna, 7.10., izbacujem jos jednu bocicu, tako da beba dnevno pojede 70-90 ml ad-a, prije spavanja. Na zadnjem pregledu kod pedijatrice imao je 5929 g, a od tada do danas je, prema kucnoj vagi (znam, katastrofa, ali jos uvijek nemam vjere) dobio samo 270 g, odnosno ima 6200 g. Beba za 6 dana puni tri mjeseca. Znam da je vec zapravo udvostrucio svoju porodjajnu tezinu, ali naravno da sam zabrinuta jer se unazad 4-5 dana dogadja da beba non-stop zeli cicu, osim po noci kada spava od 20 do otprilike 2-3, pa se opet budi oko 5 pa onda opet oko 7-8. Ujutro bude jos ok, prsa budu puna, on vuce i dvaput spava po 30-ak min do 13 h, a iza 14 h bi stalno cicao. Napominjem da od rodjenja nije bio neki dnevni spavac, popodne spava jos 2 puta po 15-20 min. Problem meni predstavlja to sto popodne prsa budu praznija, a on ih tim tempom do pred spavanje toliko isprazni da pocinjem sumnjati da je ipak gladan i da bih mu trebala vratiti jos tu jednu bocicu. Znam da dojenje uz sesirice nije najbolje rjesenje, ali zasad nam odvikavanje ne ide. Da opisem to nase dojenje: dojim na zahtjev 10-ak puta dnevno, uvijek obje cice, zadnja ide dvaput, trajanje oko pola sata, nekad malo duze, nekad malo krace, imamo 3 nocna podoja (ako se racuna izmedju ponoci i 8 ujutro), popodnevna nacicavanja budu popracena nervozom i negodovanjem. Beba je inace vesela (osim popodnevne blage nervoze i one zesce pred spavanje), komunicira, ima dovoljno popiskenih pelena, kaki ili svaki dan ili svaka 2-3 dana, stolica je kao pasta zlatnozute boje. Je li to skok u razvoju ili je beba uistinu gladna i kako to mogu znati? Vec sam na rubu ocaja jer se silno trudim dojiti i vec sam more suza oko svega isplakala. Pitam se hoce li ikada doci dan kad cu bezbrizno dojiti svoje dijete![]()