Da, život doista ide dalje. Ali to više nije isti život. Baš je to dobro napisala Eris citirajući svoju mamu "Teško je koračati sam kad si naučio šetati u dvoje." Nisam se zavila u crno, skrila od svijeta - upravo suprotno. I svjesna sam da ima puno tragičnijih situacija od moje, ne samosažaljevam se. Kako reče jedan moj virtualni poznanik - tog dana smo umrli oboje. Njega smo pokopali, a ja još moram ostati ovdje još malo i valja mi to vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način. Uvijek mi je pred očima ona zadnja scena iz Titanika, ako se sjećate, kad su u kadru fotke - što je sve Rose vidjela i doživjela u svom dugom životu, a u srcu joj je cijelo vrijeme bilo samo jedno..

Hvala puno na savjetu za crtić, nisam se toga sjetila. Iako, tek sada primjećujem koliko u bajkama i pričama zapravo ima udovaca i udovica.