Citiraj Kosjenka prvotno napisa Vidi poruku
Hvala vam cure. Prošlo je dva mjeseca, još je svježe ali pokušavamo nekako. Život neumoljivo ide dalje, nema nam druge nego živjeti ga kako god znamo.
Krpamo se, nekako, tražimo pomoć gdje god i kako god možemo.
Odnosno ja, za sebe, njih...
Mislila sam da bi mi neka iskustva drugih pomogla, pa rekoh možda znate nekog, za neke grupe podrške o kojima je pokretačica teme pisala.
Kosjenka, čuvaj se... Bitno je tražiti i prihvatiti svu pomoć koja vam je dostupna. Osim toga, svakako nemoj zaboraviti zdravlje.

Moj najbolji prijatelj umro je prije više od desetljeća u dobi od 43 godine (maligna bolest). Njegova supruga i djeca isto su se nosili s tim kako su znali, ali svatko od njih suočio se i s posljedicama po svoje zdravlje. Jedno dijete je imalo problema sa štitnjačom, drugo je dugo vremena imalo teškoće učenja, a supruga je isto imala zdravstvenih teškoća. Uzrok tome vjerojatno nije bio samo smrt člana obitelji, nego i njegova dugotrajna bolest koja je tome prethodila. Danas, puno godina kasnije, mogu samo reći da su djeca završila školovanje i imaju posao kakav su željeli. Trauma gubitka oca izgradila ih je kao odgovorne i vrijedne ljude u ranoj dobi. Njihova mama dala je sve od sebe da im bude i tata i mama i svaka joj čast. Ona je utjehu nalazila u poslu dugo godina, a vidim da je tako usmjerila i djecu. Osim toga, uvijek su spremni priskočiti i drugima kojima je potrebna pomoć.