Udovci/udovice

[Kosjenka]

Cure, žao mi je zbog vašeg gubitka.
Ja sam neke utješne riječi pronašla na forum.hr., mada ni tamo već dugo nitko ne piše.
Ono što je meni najviše pomoglo da se ne predam tugovanju je bila fizička aktivnost, šetanje, trčanje, druženje. I dan danas je tako, samo sada uživam u tome nije više samo alat da preživim dan.

[Atlantida]

Procitala sam prvi tekst koji ne postavljen davno i kao da sam ga ja pisala.
Ostala sam udovica, muz je bio bolestan i kada smo se vencali, nadala sam se najboljem, dobili smo kcerkicu i na kraju nas je napustio. Imamo sve sem njega… kako izgleda zivot poslije? Kako detetu to objasniti? Kako se ponasati?

[Atlantida]

Ovo kao da sam ja pisala… kako ste sada?

[Kosjenka]

Ja, funkcioniram.
Počela sam pomalo uživati u stvarima koje sam koristila kao distraktore. Da je lako nije, ali ide, natjeraš se jer ako zbog ničega moraš zbog djece biti funkcionalan.

[Ljubavmoja]

Možemo se dopisivati? Kakva je tvoja situacija? Moj muž je umro prije skoro 6 mjeseci, imam isto potrebu pričati s nekim tko me razumije. Javi se.

[Ljubavmoja]

Ana-ana

[Ljubavmoja]

Iskrena sucut svima, koji ste izgubili voljenu osobu. Slucajno sam pronasla taj forum. Moram vam reci, da vas u potpunosti razumjem i znam kako je sve to tako tesko i bolno. Prije godinu dana mi je umro muz u 48 godini zbog korone (Covid 19). Imam 44 godine i dve curice sad 10 i 13 godina. Zivimo 6 godina u Njemackoj i za sve smo same, moji roditelji zive u Sloveniji. Poslje velike tuge, stresa, posla, papirologije sad vodim najvecu bitku sa djecom jer se jim je zivot brez super tate totalno promjenijo. Djeca vise nemaju reda, problemi sa spavanjem, strah i nemaju volju za skolu, cesto puta su bolesne, mislim da je sve povezano psihosomatski zbog glavobolja, vrtoglavice, slabost, visi pritisak, bolovi trbuha, izostanak skole, bjezanje u svijet mobitela, zatvore se u sobu, hoce mir. Mladja kcerka svaku noc kaze nedostaje joj tata, zasto se je moralo to dogoditi. Moj muz je bijo jako dobra osoba, muz i otac, puno vremena smo provodili zajedno, u svemu nam je pomogo i sve je radijo sa ljubavlju. Imamo jako lijepe uspomene i nedostaje nam puno. Nekad se isplacem, nekad se i nasmijem na neke nase lijepe trenutke i razgovore. Uvijek mislim, da ce doci, da sve to nije istina. Uvijek imam osjecaj i ako ga nema, da je uz nas. Osjecam posebnu energiju i snagu, da sve stvari u svakodnevnom zivotu ipak smognemo. Kad sam zaposlena onda nemam vremena razmisljati. Na poslu radim sa ljudima za koje moram sa puno ljubavi i sa osmjehom na licu brinuti, jer sam po struci medicinska sestra. Taj poso mi je puno pomogo i svi ti dobri, zahvalni pacienti. Ali sad su moja najveca briga djeca, da jih izvedem na pravi put. Sad sam u potraznji prave strucne pomoci za njih. Momentalno sam puno pod stresom zbog djece. A kad imam vremena razmisljam o svemu sta se je desilo, pitam se zasto, dali sam mogla ja sta promjeniti, utjecati, osjecaji krivnje, cijelu godinu su bili neki predosjecaji i price o zivotu i smrti, snovi, dogadjaji, vise molitve sa strane muza nego uobicajeno. Znao je govorit, ja sam uvijek reko, da cu mlad umrijet. Ili Albina, ti si meni zivot produzila, gle ovo tu su ti svi dokument ako budes trebala za penziju, ma ja neznam: mislis li, dali postoji sta poslje smrti. Kad umrem mozes me upepeliti, pa cu uvijek biti tu sa vama, stavis me tu. Jos malo pa ce nam biti dozivotna-salijo se je jel bi nam bilo punih 15 godina braka. Sta, da vam kazem i njemu sam rekla to nije kraj, dusa ide dalje. Par puta sam ga nakon smrti sanjalala gdje mi je reko Alibina ja sam ziv, ziv sam. I jos dan danas ga sanjam. Sretna sam, da sam imala priliku takvu osobu voljeti i da smo bili toliko voljeni. Sad si stvarno moj andjeo, andjeo na nebu. Ljubav je vjecna i smisao zivota je ljubav, dobrota, postivanje i empatija. Lijep pozdrav, puno snage svima i samo dragi Bog zna zasto to tako mora biti. Ja sam samo covijek i nista vise. Moje je da se borim, trudim, dajem svoju ljubav. To je sve sta je u mojoj moci.

Albina, javi mi se, da se pojadamo jedna drugoj.

[Kosjenka]

Možemo se dopisivati? Kakva je tvoja situacija? Moj muž je umro prije skoro 6 mjeseci, imam isto potrebu pričati s nekim tko me razumije. Javi se.

Pošalj mi pp kada budeš imala vremena.

[Ljubavmoja]

Kosjenka, ne znam poslati ti privatnu poruku

[Kosjenka]

Ostavi svoj email ako želiš ovdje pa ti se javim.

[Ljubičica_]

Evo i mene ....lutam već 7 mjeseci bespucima interneta da bi Baška i malo utjehe...moja priča....sa 26 godina ostala bez svoje prve ljubavi, sin 6 godina...uspjeli smo ...sa 37 godina upoznah čovjeka koji mi je dao novu nadu u život ,bilo nam je prelijepo da bi potrajalo,voljeli smo se jako, moji svi su ga prihvatili,kovali planove za budućnost, putovali....ali život nam je spremio veliko sr...nje....prošle godine,11 mj ,od dijagnoze do operacije i njegove smrti,prošlo je točno 11 dana.u 11 dana svijet mi se srušio, izgubila sam ga ...nema ga....jedino što mi je ostalo od njega je sjećanje na najljepših 12 godina mog života...nista me ne veseli, nista mi nema smisla...a moram živjeti dalje...a kako? Eto draga ljubavmoja,niste sami,ima nas...javite se,dapače, bilo bi mi drago popričati s Vama,vidim da smo tu negdje po godinama a i po mjesecima samoće...

[MoniR]

Žene, kako poslati privatnu poruku? Zalutala sam ovdje u potrazi za utjehom od nekoga tko je prošao sličnu situaciju.

[MoniR]

Pošalj mi pp kada budeš imala vremena.

Kako poslati privatnu poruku? Zalutala sam ovdje u potrazi za utjehom od nekoga tko je prošao sličnu situaciju.

[zutaminuta]

Moraš imati više postova.

[demian91]

Otvorila sam grupu na Facebooku pod nazivom udovice. Želim okupiti žene koje su prošle smrt svojih partnera i koje će biti podrška jedna drugoj. Prije godinu dana mi je umro muž, ostala sam sama sa dvoje djece mlade od 4 godine. Želim sigurno mjesto gdje možemo razgovarati o svojoj tuzi, brigama i davati savjete jedna drugoj kako nastaviti život dalje.

[Kosjenka]

Demian, ne mogu pronaći tu grupu. Imaš link ili točan naziv?

[jelena.O]

Vjerojatno trebaš dobiti poziv u grupu!

[Ljubavmoja]

Ni ja ne mogu naći grupu na facebooku, može pomoć?

[Ljubavmoja]

Ima li tu koga?

[Ljubičica_]

Kako si? Je li lakše? Evo mom dragom prošla godina dana kako ga nema....manje plačem,ali kada mi dođe,opet sam na početku...smijala sam se kada mi je psih rekla da sam kao daska na moru,čas su valovi veći, pa dođe oluja ,pa se sve smiri,pa opet počnu valovi ali ja sam ta daska koja pluta i svaki puta opstanem...sada nakon godine dana vidim da ima nešto u toj usporedbi....samo se pitam kada ću više doći do obale da više prestane udarati po meni jer mi je dosta ove tuge i samoće...onaj tko nije to prošao ne može znati kako nam je ,pišem ovdje jer znam da cete me shvatiti
❤️

[Ljubavmoja]

Kako si? Je li lakše? Evo mom dragom prošla godina dana kako ga nema....manje plačem,ali kada mi dođe,opet sam na početku...smijala sam se kada mi je psih rekla da sam kao daska na moru,čas su valovi veći, pa dođe oluja ,pa se sve smiri,pa opet počnu valovi ali ja sam ta daska koja pluta i svaki puta opstanem...sada nakon godine dana vidim da ima nešto u toj usporedbi....samo se pitam kada ću više doći do obale da više prestane udarati po meni jer mi je dosta ove tuge i samoće...onaj tko nije to prošao ne može znati kako nam je ,pišem ovdje jer znam da cete me shvatiti
❤️

Evo skoro 14 mjeseci, užasno se osjećam, križam dane i čekam kad ću i ja konačno otići s ovoga svijeta, sve mi je besmisleno bez njega jer s njim su bili svi planovi. Imamo troje djece, 22, 18 i 14 i često si mislim da i mene nema oni bi se morali snaći, kao što se i ja sad snalazim, jednostavno nema drugog izlaza. Baš sam loše, nema više onog nekog veselja kad dođeš kući nakon napornog dana, samo neka praznina, puko preživljavanje.

[Ljubavmoja]

Na facebooku grupa Udovci i udovice Hrvatska, javite se.

[Kosjenka]

Evo skoro 14 mjeseci, užasno se osjećam, križam dane i čekam kad ću i ja konačno otići s ovoga svijeta, sve mi je besmisleno bez njega jer s njim su bili svi planovi. Imamo troje djece, 22, 18 i 14 i često si mislim da i mene nema oni bi se morali snaći, kao što se i ja sad snalazim, jednostavno nema drugog izlaza. Baš sam loše, nema više onog nekog veselja kad dođeš kući nakon napornog dana, samo neka praznina, puko preživljavanje.

Ono sto je meni pomoglo je gomilanje obaveza, odlasci na trening, aktivirala se sa setacima, planinarima.
S hrpom ljudi sam isla na kavu, druzenja.
Trazila sam i gradila neki novi i drugaciji zivot.
Istina da mi se tek nakon cca 3 godine prestao javljati taj grozan osjecaj besmislenosti zivljenja, sve sam se zapravo tjerala, osim roditeljstva i posla.
Ti svojoj djeci jos uvijek i uvijek ces
im trebati.
Ja opet nisam nasla grupu.

[Tanči]

E, da.
Onog trena kad sam shvatila da se na sve moram tjerati- potražila sam stručnu pomoć.
Ovo sve o čemu pišete je zapravo depresija, a depresija je ozbiljna bolest.
Potražite stručnu pomoć.
Mene i moje dijete je spasila.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Braun]

Čitam temu, ima nas koji smo izgubili suprugu. Moja je iznenada preminula prije osam mjeseci. Svi planovi su nam bili zajednički, dani budu nekad bolji, nekad gori. Djeca, posao, obaveze olakšavaju svakidnevnicu ali ogromna je praznina...

[Ljubavmoja]

Čitam temu, ima nas koji smo izgubili suprugu. Moja je iznenada preminula prije osam mjeseci. Svi planovi su nam bili zajednički, dani budu nekad bolji, nekad gori. Djeca, posao, obaveze olakšavaju svakidnevnicu ali ogromna je praznina...

Žao mi je. Ako ste se slagali, kao ja sa svojim suprugom, potpuno Vas razumijem. Meni ni nakon skoro 15 mjeseci nije bolje, samo me obaveze i djeca guraju dalje. A inače mi je baš svejedno kad ću i ja otići, to ionako ne mogu promijeniti. I djeca će se morati snalaziti bez mene, baš kao što se i ja sad moram snalaziti bez njega, a i oni skupa sa mnom. U životu jednostavno postoje stvari na koje ne možemo utjecati, situacije kad smo potpuno bespomoćni. I te stvari i situacije se mogu dogoditi svakome od nas i u bilo koje vrijeme. Nismo vječni ni neuništivi, nažalost.