Albina prvotno napisa
Iskrena sucut svima, koji ste izgubili voljenu osobu. Slucajno sam pronasla taj forum. Moram vam reci, da vas u potpunosti razumjem i znam kako je sve to tako tesko i bolno. Prije godinu dana mi je umro muz u 48 godini zbog korone (Covid 19). Imam 44 godine i dve curice sad 10 i 13 godina. Zivimo 6 godina u Njemackoj i za sve smo same, moji roditelji zive u Sloveniji. Poslje velike tuge, stresa, posla, papirologije sad vodim najvecu bitku sa djecom jer se jim je zivot brez super tate totalno promjenijo. Djeca vise nemaju reda, problemi sa spavanjem, strah i nemaju volju za skolu, cesto puta su bolesne, mislim da je sve povezano psihosomatski zbog glavobolja, vrtoglavice, slabost, visi pritisak, bolovi trbuha, izostanak skole, bjezanje u svijet mobitela, zatvore se u sobu, hoce mir. Mladja kcerka svaku noc kaze nedostaje joj tata, zasto se je moralo to dogoditi. Moj muz je bijo jako dobra osoba, muz i otac, puno vremena smo provodili zajedno, u svemu nam je pomogo i sve je radijo sa ljubavlju. Imamo jako lijepe uspomene i nedostaje nam puno. Nekad se isplacem, nekad se i nasmijem na neke nase lijepe trenutke i razgovore. Uvijek mislim, da ce doci, da sve to nije istina. Uvijek imam osjecaj i ako ga nema, da je uz nas. Osjecam posebnu energiju i snagu, da sve stvari u svakodnevnom zivotu ipak smognemo. Kad sam zaposlena onda nemam vremena razmisljati. Na poslu radim sa ljudima za koje moram sa puno ljubavi i sa osmjehom na licu brinuti, jer sam po struci medicinska sestra. Taj poso mi je puno pomogo i svi ti dobri, zahvalni pacienti. Ali sad su moja najveca briga djeca, da jih izvedem na pravi put. Sad sam u potraznji prave strucne pomoci za njih. Momentalno sam puno pod stresom zbog djece. A kad imam vremena razmisljam o svemu sta se je desilo, pitam se zasto, dali sam mogla ja sta promjeniti, utjecati, osjecaji krivnje, cijelu godinu su bili neki predosjecaji i price o zivotu i smrti, snovi, dogadjaji, vise molitve sa strane muza nego uobicajeno. Znao je govorit, ja sam uvijek reko, da cu mlad umrijet. Ili Albina, ti si meni zivot produzila, gle ovo tu su ti svi dokument ako budes trebala za penziju, ma ja neznam: mislis li, dali postoji sta poslje smrti. Kad umrem mozes me upepeliti, pa cu uvijek biti tu sa vama, stavis me tu. Jos malo pa ce nam biti dozivotna-salijo se je jel bi nam bilo punih 15 godina braka. Sta, da vam kazem i njemu sam rekla to nije kraj, dusa ide dalje. Par puta sam ga nakon smrti sanjalala gdje mi je reko Alibina ja sam ziv, ziv sam. I jos dan danas ga sanjam. Sretna sam, da sam imala priliku takvu osobu voljeti i da smo bili toliko voljeni. Sad si stvarno moj andjeo, andjeo na nebu. Ljubav je vjecna i smisao zivota je ljubav, dobrota, postivanje i empatija. Lijep pozdrav, puno snage svima i samo dragi Bog zna zasto to tako mora biti. Ja sam samo covijek i nista vise. Moje je da se borim, trudim, dajem svoju ljubav. To je sve sta je u mojoj moci.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom