 |
|||
kako s prvim djetetom dok radjas drugo?
e jesam smislila naslov
premda sam u ranoj trudnoci vec me to brine.
m. ce imati 2 i pol godine kad cu rodit, mislim da ce jos uvijek dojit, a naravno da nikad nije prespavala noc bez mene i sl.
zanima me 2 put mame, kako ste si olaksavale takvu situaciju? apartman u rodilistu da dijete moze biti sto vise sa mnom? ne mogu zamisliti situaciju da sam 5 dana u rodilistu (mislim da je to neki prosjek) i da vidjam m. samo popodne u vrijeme posjeta...mislim da bi joj to bilo jako stresno...
Pa, uskočit će djedovi i bake, MM može uzeti slobodno....Mislim da ne mora za starije dijete to uopće biti stresno, odnosno ti trebaš na tome raditi već sada. Pričati o bebici koja dolazi, uključivati u sve aktivnosti vezane uz dolazak bebe (kupovanje opreme i sl.) Dok si ti u bolnici starije dijete može pripremati dobrodošlicu (ukrasiti sobu svojim crtežima.....)....Sigurno ćeš se i sama sjetiti milion stvarčica u kojima se straije dijete može osjećati korisno i potrebno dok tebe nema.
Graz, Feldbach, neko drugo mjesto gdje se ne boje da će im bolničke infekcije donijeti netko izvana?
Mi smo Stellu pripremali, ono pričali da dolazi beba... Jedno 2 mj smo ju 3-4 puta mjesečno ostavljali da prespava kod bake i dede. Kad sam došla s bebom donjeli smo i poklone... Spavamo u četvero... I mislim da jako dobro prihvaća bebu, ponekad malo je ljubomorna jer sam dosad bila 24 sata njena ali je puno bolje nego sam se nadala
A što se tiče rodilišta, ja sam bila 3 dana. Malo mi je zamjerila što sam ju ostavila, iako je dotad već puno puta spavala kod bake. Nije me htjela vidjeti kad je došla u posjete, ali bebu je od prve prihvatila. Kad su odnosili bebe nakon pokazivanja je plakala beba, beba, hoću bebu... I htjela je da ja i beba odmah idemo doma. Ali objasnila sam da moramo još ostati pa je drugi dan bila bolja prema meni, ali opet je plakala za bebom. Otkad smo doma sve 5, uspavljuju se obje uz mene, svaka s jedne strane, posvećujemo joj max koliko možemo pažnje... Dosad je ona bila u centru pa joj to malo fali kad hoće pažnju, a ja dojim...
razmisljam o tome, postojni i sl. ali mislim da je to dosta tesko organizirati kad vec imas jedno dijete.Graz, Feldbach, neko drugo mjesto gdje se ne boje da će im bolničke infekcije donijeti netko izvana?
zato mi se sad cini apartman u nasem rodilistu kao najzgodnija opcija.
ne obilujemo bas bakama i dedama, a mm bas i ne moze uzeti slobodno. imamo sva sreca jednu baku na raspolaganju ali nije mi bas opcija da m. spava kod nje, a narocito da je takoreci ne vidim 5 dana dok sam u bolnici ili nedaj boze jos duze...
ovo s pripremom djeteta, pricama, poklonima, ukljucivanjima i sl. - naravno...mene vise zanima cisto tehnicki kako organizirati taj period dok si u rodilistu i kako to napraviti sto bezbolnijim
ja sam srecom rodila dok je mislav bio u vrticu, ujutro ga otpremili u vrtic, kad je tata dosao po njega, sestra mu se vec rodila
a bila me je frka sto ako krene po noci i u sred noci moramo u rodiliste, kako s njim....
a tatom je gustao tri dana bez mene, i cijeli je bio ponosan na tatu i njegovo musko drustvo koje je slavilo rodjenje sestre skupa s njim...
potpisujem zrinku
Mi smo isplanirali da ako moramo noću u bolnicu , budimo i njega i on ide s nama .
Kod mene je bilo isto tako iako sam ja imala apartman u rodilištu , ta 72 h koliko sam ostala i nije bilo tako dugo .
Pia nije imala niti 2 god. kada sam ja otišla roditi i uopće nije bilo nikakvih problema, a ja sam se tak bojala toga.
Puno smo joj pričali o tome i išla je s nama na preglede, čak i na one preglede u bolnici.
Kada je došao dan D, nije bilo nikakvih problema s njom i ostala je doma s bakom. Dolazila mi je svaki dan u posjete i gledali smo zajedno malu bebicu. Kada je završilo vrijeme posjeta bez problema je išla doma s tatom.
Kada sam išla doma, došla je po seku s MM i bila je izvan sebe od sreće. Ne brini, biz će sve OK vidjet ćeš
pa jel može baka doći kod vas i čuvat m.? da joj bude manja promjena i stres?
h. je super podnijela moj boravak u bolnici, plakala je jedino prvu večer kad je trebala zaspat bez mene. doduše, i dan danas mi zna reći kako sam joj jaako falila kad sam bila u "bondici" i da je jako jako pakala. maca mala. jaako je plakala i prvi dan kad su odlazili iz bolnice, iz posjete, ali se brzo smirila, tata ju je zapričao. uglavnom, mjesecima smo je pripremali na to da će doći beba, da će mama morat u bolnicu ali će ona dolazit u posjete kao i mnogo druge dječice, bla bla bla...
na bebu nije niti malo ljubomorna, obožava je i zapravo je gnjavi stalnim ljubljenjem, grljenjem i tepanjem (čitaj vikanjem iznad bebinog uha). zadužila sam je za bebinu robicu, ona bira što će beba obući poslije kupanja, sve mi pripremi, zadnjih je dana počela čak i kadu nosit...praznu, naravno. najteže se privikla na to da više nismo same kad se uspavljuje, čak je predlagala da bebu preselimo u "dugu sobu", ali privikla se i na to i sad je sve pet. 8)
uglavnom, sve se to spontano posloži i ispadne jednostavnije nego što očekuješ, vidit ćeš!
Kod nas se u bolnički apartman može eventualno prošvercati muž, dijete eventualno u posjetu. A mislim da ni nema više nego jedan krevet.
pogledaj pricu mame Juanite kako je rodila Hannu. Ili Marte kako je rodila Vida. doduse, ja se nikad ne bih usudila na takvu "avanturu", ali vidis da se moze.tridesetri prvotno napisa
hvala cure na savjetima, budemo se valjda nekako organizirali. mene zapravo najvise brine dojenje, otvorila sam temu o tome, ali za sad jos niti jedan odgovor. zato sam mislila apartman jer ti dijete ipak moze doci u posjetu, pa se na miru u krevetu pomazite i podojite. malo mi je nezamislivo to raditi na hodniku gdje su posjete. i to gledanje beb preko stakla, znam da nam je to prosli put jako islo na zivce. pa sad jos i m. da gleda bebicu preko stakla, u apartmanu bi je ipak mogla vidjeti "u zivo", podragati, sta ja znam, nekako mi se to cini puno prirodnije...
znam da je nasa maja imala takav slucaj i da je, kad su joj donijeli nolu na prvi podoj, rekla sestri : jutros sam dojila njena brata
ne znam tocno kako je funkcioniralo dojenje jana tada, maja je imala rooming in 24 h na sv. duhu...
mislim da ce moci izdrzati bez dojke ta 2-3 dana, pogotovo jer nema tebe, uglavnom to zna dobro proci i dijete se vrati na siku kad se mama vrati...
nadam se da ce za sve proci sto manje traumaticno
Mejra NISTA nije jela dok sam bila 1 1/2 u bolnici. Cim sam dosla kuci, sjela je i jela...Bila je dosta ljubomorna. Pokusavali smo dojit, posto Ahmedu nije islo trebalo je puno vremena i strpljenja. A Mejra je na nas doslovno skakala dok smo pokusavali...
Imala sam pomoc od mame prvi mjesec tako da je proslo onako jedva nekako...da nije bilo nje dobila bih slom zivaca. Naravno ni moji postporodjajni hormoni nisu bili od velike pomoci...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom