 |
|||
Također. Dva kredita još pet godina. Štednju - nemamo. Minuse na karticama nemamo.Deaedi prvotno napisa
Pametne savjete o upravljanju novcem nemam.
Mogli bismo prištedjeti jedino ono što potrošimo na ugošćavanja, vrludanja tamo-amo, odlazak na more, kod prijatelja i sl., dakle, na provod, ali to - potrošimo baš na to. Ili štednja ili điranje, oboje kod nas ne ide.
O, bemti. Nisam to znala.
x
A ništa - pokrast djecu, prodat zlatninu, možda zatvorit muževo životno i zatvorit minus. Ako će biti dosta
Sad mi je malo lakše jer sam uvijek imala grižnju savjesti kad bi potrošila neki "njihov" novac.
Dosta smo se na kuću istrošili jer ju je trebalo opremit. I kupili smo auto koji manje troši koji je isto trebalo dovest u red. Mah, ići će sad na bolje. Treba uložit da bi mogli počet štedjeti. Valjda...
U svakom slučaju je bolje zatvoriti minus (što prije), nego da djeca imaju tamo neki "svoj novac" koji stoji, a ti jedva krpaš kraj sa krajem. + daješ stotine kuna godišnje samo na kamate.
Životno osiguranje je u prvom redu osiguranje. Pitaj da ti izračunaju koliko novaca bi dobila raskidom ugovora, ali vjerujem da jako jako malo u odnosu na svotu koju ste uplatili do sada
meni je plaća nešto veća od 4200 pa sam dobivala taj maksimum koji su cure napisale...
ja sam zatvorila ono Merkur životno pa dobila kolko se sjećam možda trećinu love koju sam uložila... velika pušiona...
Mi ne stedimo namjenski za djecu nego se trudimo veci dio viskova preliti u smanjenje kredita (da ne placamo kamate) a dio stavljamo sa strane za slucaj gubitka posla i sl. Ova godina nam je bila "dobra" pa smo dosta samnjili kredite, nismo u minusu i povecali smo ustedjevinu. Ne znam kako ce biti iduce ali otkad ne moram svaki mjesec imati x nego x/2 za kredite puno bolje spavam. Djeca imaju neke novce na djecjoj stednji sto je firma im poklonila, za sad ne diram ali ako treba potrositi cemo bez imalo griznje savjesti. Ne trosimo na provod i kocku nego za sve nas.
Ono sto me muci je da zivimo u dvosobnom stanu i rado bi da preselimo u nesto vece, a to opet znaci kredit, kamate, brige itd.... Pa onda za par godina mozda opet i drugi auto itd. Nikad kraja...
Ma ja ne bih zatvarala to životno jer je to MM štednja za penziju s obzirom da već dugo ne radi. A svoje ne bih zatvarala u slučaju da mi se nešto dogodi, da MM ima bar neki prihod ako ostane samohrani nezaposlen s dvoje djece.
Mislim da ćemo ipak morati nekako povećati prihode
kljucic, ja ne bih dirala zivotno. već bi digla dječju štednju i dio minusa pokrila (ili cijeli?) i otišla u banku i tražila da ga ukinu.
vjeruj mi, to je najbolje. Izlazila i ulazila sam u minus preko nekoliko puta.
I drago mi je da vas ima još koji dirati novce od djece, jer stvarno se i ja osjećam loše radi toga, bez obzira na svoje mantre.
Logika ti je ok. Zatvaranje životnog osiguranja je obično skup sport - već je bilo topica o tome. Ovisi o konkretnom ugovoru, ali u pravilu si na gubitku. Držim fige da pokušate i uspijete povećati prihode. Izdržite još godinu dvije da djeca malo stasaju - bit će puno lakše, a naći će se i prostor za dodatnu zaradu. Sretno!Ma ja ne bih zatvarala to životno jer je to MM štednja za penziju s obzirom da već dugo ne radi. A svoje ne bih zatvarala u slučaju da mi se nešto dogodi, da MM ima bar neki prihod ako ostane samohrani nezaposlen s dvoje djece.
Mislim da ćemo ipak morati nekako povećati prihode
Offt (a možda i Ont) - gdje li je ona tema o tome kako se može zaraditi od kuće? Mislim da je to Ifigenija svojevremeno pokrenula. Malo mi zakazuju sposobnosti pretraživanja foruma, valjda zato jer pišem ovdje s pol zadnjice, a s drugom polovicom sam u kuhinji.
nemoj to
mali novac, jako mali
nećakinja mojega muža je potrčala i prodala naslijeđe od bake... zaradila nekih 500 kuna na brošu, prstenu, lancu...
pare se istopile za par dana, a uspomene na baku više nigdje
i neka te ne peče savjest što "uzimaš" dječju štednju... ne radiš to da ideš na krstarenja s mužem
već da (pre)živite
ako nekada budeš mogla, nadoknadit ćeš
ako ne... pa ni nama nitko nije štedio...
Evo uspjela sam naći staru temu koju sam tražila. Sad mi se čini drugačije nego sam zapamtila, ali nema veze - možda se kakva ideja može iskoristiti: http://forum.roda.hr/threads/63535-M...koj?highlight=
Ključić i mi smo tako razmišljali o životnom dok nismo skužili da nikad nećemo vidjet nikakav prinos na toj vrsti štednje. Životno je ok samo u slučaju iznenadne smrti i to samo ako ti polica pokriva te moguće uzroke. Sve ostalo je pušiona iako se ne čini tako na prvu.
Prije par godina morala sam prodati zlatninu, jedan zlatnik (dijete dobilo na poklon), i ostalo ostaci i ono što se ne nosi ili je kupljeno pa oštećeno.
Uglavnom od zlatarne do zlatarne bilo po nekoliko tisuća kuna razlike, uglavnom bili su to veliki novci koje smo morali potrošiti radi zdravlja djeteta.
Nije mi žao, ali bakin broš nismo prodali, samo naše stvari.
Tako je . MM i ja imamo malo zivotno samo iz tog razloga ( iako on prigovara svako malo da dajemo lovu za moje crnjake).
imamo mali kredit, ne stedimo djeci, jos uvijek sredjujemo svoj dom. trosimo jako puno na benzin, stednja nam je na minimumu. ali mi smo stedili godinama za novi zivotni prostor, koji sad i imamo, zahvaljujuci tome mali kredit, ma neki ga ne bi ni spomenuli, ali meni je trn u oku.
stednja za djecu. to bi djeca trebala sama nuciti, novce dobijaju oni na ruke, ne ja, pa ako ce stedjeti nek stede. nek se nauce sami, i nek se opeku sami. no novce koji oni dobijaju su zbilja mali.
da mi djeca imaju neke vece novce a da sam ja u nekoj gabuli uzela bi bez sekunde razmisljanja. jer iskreno ako ja imam problem imaju ga i oni. tako da mi taj strah uzimanja "njihovih" novaca nije najjasniji. razumjela bi da je rijec o djeci koja zive vec svoj zivot i da njih zicam. tad bi se osjecala jadno jer eto i oni su mladi i treba im, a ja im uzimam. ovako dok im sve potrebe mi podmirujemo moj novcani probelm je i njihov. pri tome ne mislim na provode, kockanja i sl. da se odmah ogradim.
Posljednje uređivanje od spajalica : 30.12.2013. at 18:09
pa za tu svrhu i uplaćujem. iznenadna smrt. ako se meni nešto dogodi, a MM ostane samohrani nezaposleni otac s dvoje male djece da ima barem nešto financijske zalihe dok im se život ne posloži. crnjak - znam, ali život piše čudne priče.
a za njegovo ću se već raspitat kolko bi se isplatilo da se zatvori.
i vidim da ipak ne moram imat grižnju savjesti za okrast djecu. idem provjerit kolko su teški
hvala!
apri, za neku potrganu zlatninu sam u jednom navratu dobila ok svotu. obiteljsko nasljeđe ne bih prodavala nikako!
Cijena zlata je dosta pala u odnosu na 2011 npr.
Posljednje uređivanje od Zara1 : 30.12.2013. at 18:38
e da ja uplacujem zivotno, vec nekih cca 10-12 godina, nemam pojma. mala rata, ali nek se nadje za nevolju.
Životno, a i bilo kakvo drugo osiguranje je pušiona.
Čak i u slučaju smrti. Imam sad takvo isklustvo s osiguranjem nakon smrti svekrve.
Stalno nekakve dopise šalju i traže ovaj papir, onaj papir, nalaz od obdukcije, pa kompliciraju da nije dobar, a ja ga platila 250 kn i dobila standardni nalaz kakv jedino i mogu dobiti na Šalati pa opet nije dobro pa traže po milijunti put očitovanje od bolnice, doma, nas, dokaz da je moj muž njen sin.... to sve zbog eventualnih maksimalnih 25 000 kn isplate. Ma fuj...
Ja ne vidim ništa loše u tome da želim djetetu nešto spremiti za samostalnost, odnosno osigurati nekakav start u životu.
Meni moji nisu ništa ni dali, ni osigurali, a nije da nisam zaslužila. Dali su bratu i još uvijek mu daju, ali to je neka druga priča.
Uglavnom, moja kći će dobiti maksimum od mene i tate pa i zlatninu koju čuvam i ne nosim, niti ću.
Moji klinci nemaju nikakvu štednju. Ja im ne mogu plaćati ,a bome ni bake ni djedovi s hrvatskim penzijama.
Možda dobiju max svako 1000 kn godišnje , al to mi nije vrijedno spomena....
Još imamo 3 godine kredita ( ustvari 4 , ali svako ljeto platimo kredit za cijelu godinu unaprijed), onda smo na konju.
Ja stalno mislim da loše živimo , ali MM misli da nam je sasvim ok.
Ne oskudjevamo u hrani , režije su redovito plaćene , odjećom se ne razbacujemo ali kupimo sve potrebno ,registriramo aute u kešu...
Nemamo nikakva osiguranja , ono što imamo taman nam pokrije troškove.
daj mi malo objasnite zasto mislite da je zivotno pusiona?
mi smo dizali zivotno iskljucivo radi penzije i za nedaj boze. kao nekakav dugorocni oblik sigurne stednje. kamata je najniza, jasno. ali ne kuzim zasto mislite da je to lose?
ja i dalje ne mislim da je loše. 25000 kn je za mene velik novac. i spremna sam ganjati brdo papira ako to znači financijsku sigurnost barem 4-5 mjeseci. nije zanemarivo, pogotovo ako ti je kuća pod hipotekom, a ti si nezaposlen
dalmatinka, max 1000 kn godišnje? pa to je super cifra, a ne da nije vrijedna spomena! a registriranje auta u kešu - nedostižno.
Ovisi koliko je uplaceno tijekom godina. Ako cifra prelazi 22k+kompletna papirologija, to nije isplativa stednja.
Ja bi rekla da je osiguranje u prvom redu osiguranje, a tek zatim štednja.
I puno je veći ulog od iznosa koji se dobije nakon xy godina takve "štednje".
Uzela bi neko osiguranje u slučaju kupnje stana npr. (na kredit na dugo razdoblje), pa da se bar dio kredita namiri iz tog osiguranja u slučaju neke tragedije.
Štedimo, svi četvero imamo stambene, muž i ja životna i treći stup ... i još svake godine oročimo u banci koja daje najbolje kamate... dok nismo otplatili krediti sve bi davali na prijevremenu otplatu... sad je puno lakše štediti kad nema kredita... i zato mi se ne ulazi u kupnju većeg stana
Kad vidim sto cure pisu i kako zive ne smijem ni rijec reci. Mi i zivimo i trosimo i stedimo i planiramo...
Ali sto se tice djece, sve, ali bas sve smo im sami pruzili. Cak i rodjendanske poklone znamo sufinancirati. Nikakve pomoci i podrske sa strane. Jedni ne mogu jer nemaju, drugi nedaju... Tako da je ova cifra od 1000 kn godisnje po djetetu nama za sjesti i smijati se. Ili plakati, kako se uzme
A nije da ne bi dobro doslo...
Za životno bih se složila sa Zarom1, pogrešno je na to gledati kao na neku štednju gdje ćeš još na kraju dobiti i puno više nego što si uplaćivao. Vrlo su složene te formule po kojima se izračunava omjer uloženog i dobivenog, čitava je to znanost, rizici koji se uključuju, pad vrijednosti novca itd. Sve u svemu, naglasak je na osiguranje a ne na štednju plus zaradu. To ne znači da je to nešto loše, ali treba znati koja je osnovna funkcija tog osiguranja. Ima vrlo korisnih vrsta osiguranja i onih koje ne možemo izbjeći ni da želimo (obvezna), ali niti jedno od njih nije u osnovi zamišljeno kao način da nešto uštedimo i da nam se to još na kraju isplati, osim onih nekih novijih kombinacija štednja+osiguranje, neki duo i sl. paketi, još uvijek manje isplativih od čiste štednje, te, naravno, scenarija iz filmova u kojima se osiguramo i onda uspjemo izrežirati vlastitu smrt i sretno i bogato živjeti pod drugim imenom
kaj ja znam... MM je uplacivao zivotno 14 godina i sad za godinu mu istjece i dobit cemo te novce natrag... za to planiramo kupiti veci auto i vratit njegovoj mami novce koje nam je posudila za kuhinju...
uglavnom - dobro nam je doslo kao stednja...
zivotno se ne isplati zatvorit. mi smo razmisljali o tome prosle godine pa odustali. ne razmisljamo sta cemo s tim novcima kad istekne, vidit cemo.
ali, mm je osiguran i za nekakve nezgode, sta li pa je prosle godine kad je slomio lakat dobio odstetu od 1000 € i to bez ikakvih problema u roku
od 10-ak dana. tome se nismo nadali
ključić, ja tu logiku financijski ne kužim.
minusi i krediti su najneisplativiji, štedi se od viškova. Ako ti se nedaobog nikad nešto dogodi, džaba osiguranje, kad treba pokriti minus ili kredit. Kad nisi osobito potkožen ili nema nade u nasljedstvo/dobar posao, čini mi se da je najbolje živjet povoljno od danas do sutra. Jednako je produktivno, a psihički lakše.
Ja se ne slažem sa svima koji su napisali da djeci nemaju NAMJERU ostavljat ništa. Ja nemam mogućnost, pa ni neću, ali imam sve želje svijeta. KOma je početak od nule, ali ne zbog luksuza, trošenja novaca ili ne znam čega, nego zbog činjenice da kad ti radiš sve od nule, danas, u ovim uvjetima, ne možeš pravim putem daleko. Ne možeš birat posao. Ne možeš stat i realizirat poduzetničku ideju. Ne možeš otići sa zlostavljačkog posla. Samo silom prilika možeš dobro zaradit i nešto si osigurat. Biraš između plaćanja rate školovanja i plaćanja rate kredita, npr.
Kad ti imaš financijski minimum kojem se možeš vratit (npr. stan), onda je i malo rizika dozvoljeno. Može i ne biti tako, naravno, ali...
Osobno mislim da se zivotno ne isplati imati jer nema nikakve zagarantirane dobiti, samo predviđena, a predviđaju i na tarabi koješta. Vrijednost kamate koja se dobije nakon xy godine pojede inflacija. Dakle, rekla bih da je kao štednja to totalni promašaj. Kao osiguranje, to je mozda ok, ali nisam detaljno proučavala.
Međutim, dok god čovjek ima minus, nikakva "štednja" nije moguća.
nećakinja mojega muža je potrčala i prodala naslijeđe od bake... zaradila nekih 500 kuna na brošu, prstenu, lancu...
pare se istopile za par dana, a uspomene na baku više nigdje
...
mogla je meni prodati - joj, taj stari nakit je prekrasan, a otišao je u bescjenje. Baš sam pričala s jednim zlatarom kakva je to tragedija koliko se lijepog ručno rađenog nakita šprodalo i rastopilo i otišlo u nepoznato. Ono malo tih starih stvari koje prodaju neke zlatarnice, su preskupe - jedino kada bih zaskočila kakvu bakicu da mi proda. Ono malo što mi je ostalo od bake - nema te krize da bih to išla prodati - a puno ne bih niti dobila
Nitko nije rekao da djeci ne bi ostavio/ dao - nista.
samo su mnogi rekli da se ne operecuju stavljanjem posebne love na stranu za svako dijete za zivotni start.
ja prva.
ulazem sad koliko mogu. Ulazem u onrazovanje i zdravlje, ulazem da bi imali svoju sobu jer jos nemaju.
ulazemo u posao od muza da bi se moglo financirati prvo dvoje.
Da imam viska , tada bih mozda stavljala sa strane u poseban fond. Ovako , ne operecujem se sa njihovim startom za 10-15 godina. O tom potom.
I uopce ne mislim da cu ikada zaraditi dovoljno novaca da djeci osiguram svakom po stan. Ne mislim niti da bih trebala.
ali npr. kucu smo napravili tako da u buducnosti postoji mogucnost odvojenog prostora za stanovanje.
istina , za jedno. Drugo ce se morati bogato ozeniti.
I sad iz ove pozicije , osobe ciji roditelji nisu znali za pojam stednje , pa niti za pojam dugorocnog ulaganja ...
meni je puno vise zao sto se oni nisu znali/ htjeli pobrinuti za - sebe.
zao mi je sto oni nisu razmisljali dugorocno , niti su stedili za sebe , a zbog tih okolnosti su i minimalno ulagali u nas .
eto puno bih se bolje osjecala da sam imala roditelje koji su zbrinuli sebe , ne treba meni nikakav novac ili stan , ako moji roditelji nemaju ili nisu zbrinuti , ili imaju hrpu dugova i kredita.
i baš radi toga smo mi sebi otvorili životno.. da ne budemo djeci na grbači kad odemo u penziju.
mogli smo odlučiti stavljati na neku stambenu ili oročeno, ali moglo bi se desiti da podignemo te novce i uložimo u nešto.. pa na kraju nemamo ništa za penziju. a životno ne mogu podići (odnosno, ne isplati se) pa smo se na neki način zaštitili od nas samih.
a i nekako sam uvjerenja da će prije banka propasti nego osiguranje.
djeci štedim kao nekakav vjetar u leđa.. najvjerojatnije za školovanje. I pitanje je hoće li na kraju ta naša ušteđevina i pokriti njihovo školovanje obzirom da je neće biti puno (no, šbb kbb).
sve nešto na sitno.. ali nekako se bolje osjećam. I uostalom, kako ste i napisale.. nemam sada novaca za neke velike štednje jer stvarno puno trošimo na djecu, odnosno da se bolje izrazim.. puno ulažemo u njih.
Pa logike nema. Samo tuga, čemer i jad jer ne znam kako dalje. Osiguranja smo otvorili prije 7 godina kad smo bili solo, oba zaposleni u Zg i bez djece. U međuvremenu smo dosta love utukli u stan u Zagrebu, auto koji je imao takve kvarove da me sad boli glava kad se sjetim tih cifri, školu MM jer su mu roditelji bili toliko nesposobni da ga do kraja izškoluju. Onda je on ostao bez posla, došla su djeca, a ja sam dobila stalni posao u Novskoj. Odlučili smo preseliti jer je moj posao dobar i siguran, a putovanje više nije bilo sretno rješenje jer ne bi uopće viđala djecu. I tako. Krenuli smo ispočetka, kupili kuću na kredit, a stan u Zg-u (koji smo super opremili) ne možemo prodat (niti iznajmit) jer nije naš nego od moje mame. U međuvremenu smo se morali rješiti auta kojem smo već trebali prikačit cisternu benzina ako smo htjeli doć do Zagreba pa smo u zamjenu uzeli karavan dizel. Kojem je nakon tjedan dana prdnula mašina. Nemali trošak. A i kuću je trebalo opremit. Očistit bunar jer za gradsku vodu još nemamo love, kupit alat za radit vrt i škrinju za viškove, kupit peć za grijanje na drva, postavit podove, sanirat septičku, kupit štednjak jer usred ljeta baš i ne mogu kuhat na peć na drva. Svaki mjesec nešto. Pa onda opizdi grom pored kuće i sprži dvbt (a to je već drugi jer je prvi neobjašnjivo krepo) i monitor od kompa. I tako smo dospjeli u minus. Eto. I šta sad? Da MM traži posao, mogao bi dobiti tek minimalac koji bi potrošili na vrtić, čuvanje, gorivo i gablec. Pa ne radi jer nam se trenutno ne isplati. Logike nema, samo vapaj da će se pojavit Deus ex machina i raspetljat situaciju.
Mi nemamo zivotno osiguranje i odlucili smo napokon ga sklopiti. Ne ocekujem da cu na tome zaraditi nego da ce kamata pokriti inflaciju (vise mi i ne treba) tako da nakon dosta godina ipak nesto ustedim (ne i zaradim) a dodatni bonus je da djeca imaju bar malu financijsku sigurnost za neki crni scenarij koji se naravno nadam da se nikada nece ostvariti.
Stednja i kamata na nju vise-manje sluzi samo za kompenzaciju inflacije, ako netko hoce zaraditi mora novce stavljati u rizicnije poduhvate. A vecina nas bas i nema za tako nesto "viskove" jedva imamo (ili i nemamo) za svakodnevne troskove. Djeci ce ostati ono sto uspijemo ustedjeti dok odrastaju, a da li ce tako necega biti za 15-20 godina kad ce (nadam se) zavrsiti fakultet ne mogu ni blizu predvidjeti.
kljucic - pretpostavljam da ste otvorili stedno osiguranje, ne samo obicno zivotno. Koliko znam ako sad neko vrijeme ne mozete uplacivati stedni dio mozda mozete dogovoriti da stedni dio zamrznete (ne sjecam se tocno kako se taj postupak zove) a dalje samo placate premiju za slucaj nesretnog slucaja. Kad vam se situacija poboljsa mozete ponovno nastaviti s uplatama stednje. Na taj nacin ne gubite novce koje ste do sada ustedjeli (ali isto tako ih ne mozete ni koristiti). A sto se maminog stana tice - ako je veci (a nadam se da je ako ste zajedno zivjeli u njemu) - da li se mozete dogovoriti da ga proda i kupi sebi manji, a razliku vam posudi dok se malo ne oporavite? Pogotovo sto ste ulozili u obnovu. Manji stan obicno znaci manje rezije, ako je starija zgrada i nema lift mozda sad moze uzeti stan u zgradi gdje ima lift itd. Ipak je to i za njene unuke...
Kljucic, mislim da u trenutnoj situaciji , i ovisno o trenutnoj lokaciji, nije isplativo da tvoj muz trazi posao sa punim radnim vremenom. Ali neki povremeni posao , u vreme kad si ti kod kuce , za njega . Ili neki dodatni za tebe sa dobrom satnicom .
ili proizvodnja necega sto ne zahtjeva prodaju odmah nakon proizvodnje , hrane ili pica , u vecim kolicinama.
o tome bi trebalo razmisljati.
za osiguranje ću se raspitat.
a stan (prizemna kućica pored garaže) je u dvorištu kuće koja je isto mamina. u kući žive deda, mama i moj brat. svaki u svom stanu.
razmišljamo. vrijeme je da se (po)krene
Razumijem da nista od stana. Onda jednostavno vibram da je napokon kraj nesretnim dogadjajima sa kucom i autima i da se uspijete malo po malo izvaditi iz minusaI kao sto pise Sirius, mozda tm uspije naci nesto honorarno, kod kuce za kompom ili neke instrukcije i sl, pa da malo povecate prihode.
Hvala
Jasno. Ali kad imas dovoljno novaca za pokriti troskove, mirnije se spava.Hvala
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom