HvalaMa neka smo svi mi živi i zdravi, a nofci... ne dao Bog većeg zla.
 |
|||
|
|
|||
Hvala
Jasno. Ali kad imas dovoljno novaca za pokriti troskove, mirnije se spava.kljucic prvotno napisa
Hvala
Životno smatram vrlo korisnim, ali ga sklapam na 10 godina. Taman dovoljno da se skupi neka svota, a vrlo brzo se dođe do polovice (do 5 godina) kada te novce mogu podiči s minimalnim gubicima, ako mi trebaju.
S druge strane postoji nekakva, ako baš i minimalna sigurnost za teške situacije.
Djetetu plaćamo životno do punoljetnosti. Računam ako ne ode svijet k vragu da bi trebalo biti dovoljno novaca za pokriti troškove fakulteta, ako će biti potrebno, ili za kakav dio za stan, ili manji auto,... Več nešto, tek toliko da se ne desi da nemamo baš ništa.
Te novce za životno bih ionako potrošila bez pola muke svaki mjesec.
Mene muči pitanje koliko bi trebalo štediti u trenutku kad ustavari ne možeš štediti. Opet smo na nekoj novčanoj prekretnici pretakanja šupljeg u prazno i vrlo ozbiljno razmišljamo o najgoroj opciji, a to je zatvaranje minisa kreditom i onda naravno ukidanje minusa.
Kad stavim na papir zvuči podnošljivo. Rata kredita s kakvom i inače redovno živimo, ali bez minusa. Samo nakon toga treba slijediti velika disciplina za koju ne znam da li smo sposobni.
Na neki način bi trebalo biti jednostavno: ukinuti minuse, ukinuti zadnju karticu koju imamo. Ok, razmišljam ne ukinuti, nego ne nositi ju sa sobom, ali da ju barem imaš doma radi nekakve sigurnosti, ako baš zatreba.
Več više mjeseci imam otvoren dodatni račun na koji trajnim nalogom svaki mjesec idu sitni novci s mojeg i MM računa, sitni, ali dovoljni za pokriti trošak registracije svake godine.
Sebe sam time mislila "zauzdati" i svojih 100 kuna (nakon zatvaranja minusa) koji idu na taj dodatni račun prebaciti na max 1000 kn. Uvijek lako smanjim trajni nalog, ako ova opcija neće ići, ali nekako gledam da se 1000 kn na mjesec tako lako spiska na "gluposti" da je to nevjerojatno.
Cilj mi je:
- računi bez minusa
- nikakvi dodatni troškovi po karticama
- jedini veliki trošak - kredit
- na dodatnom računu na godišnjoj razini imati dovoljno za pokriti registraciju, eventualno more (ionako idemo na minimalan broj dana) i troškove tipa auto guma, ili ne znam, ako se pokvari nešto od aparata,...
Kod mene je največi problem prihvatiti da kao kod malog djeteta da ne mora biti sve i odmah. Npr. pišem bezvezni primjer, ako trebamo novi kompjuter, može, ali za 3 mjeseca kad će biti dovoljno novaca na dodatnom računu, a ne danas pa da ga uzmem na rate.
Rate trebam prekrižiti osim ove kreditne, na koje smo osuđeni (ili smo sami sebe osudili, svejedno više).
Pomalo sam razočarana u nas i naše sposobnosti, jer nedvojbeno mogli smo i bolje gospodariti novcima. Prihodi su prije bili puno puno veči, a mi se nismo dovoljno znali prilagoditi manjima, a realno smo mogli.
Posljednje uređivanje od Anemona : 31.12.2013. at 11:52
Ne isplati se dizati kredit za pokrivanje minusa ( gotovo iste kamate, a placa se postupak izdavanja kredita i biljeznik i sl.)
radije se discipliniraj pa svaki mjesec ostavi dio novaca na racunu.
A čuj, svakako si u pravu, ali da smo se uspjeli sami disciplinirati, ne bismo do toga došli.
Zasto mislis da hoces kad dignes kredit?
bez discipline vrlo lako mozes zavrsiti opet u minusu i jos sa kreditom.
Ok , vi ga zelite zatvoriti.
ali meni minus nije lose imati, moze posluziti za brzo dobivanje novca u hitnim slucajevima.
Samo radi ovog razloga mi imamo crni fond na jednoj otvorenoj štednji (nije puno, još moramo malo ga podebljati da bude kao i minus). To je ala minus, samo sa drugačijim predznakom.
MI štedimo puno, kupujem dosta tu na burzi, aukcijama, razmijenjujem odjeću sa susjedama, moglo bi se reći da sam škrta. Živimo u velikoj zajednici sa svekijima, i didom i babom + mmov brat, pa račune dijelimo. Hranimo se i kupujemo spenzu uglavnom zajednički, imamo veliki vrt, prodavamo povrće, ljeti uspijemo dosta uštedjeti, pa to razvučemo na troškove zimi. Imamo kredit za polovni auto, još dvije godine, moramo kupiti drugi, jer obitelj raste, a gepek ne, a i mm putujući do posla nabije znatnu kilometražu. Poklone u novcu sve ubacujem u dječija štedna osiguranja, i sama si uplačujem za mirovinu. Stisli smo se, zadnjih 5 godina, ja spavam s klinkama, mm na kauču, da bismo uštedjeli za proširenje kuće, ne gine nam kredit za to, ali se nadam da neće morati biti ogroman.
Zasad imamo sreću da su i moji i njegovi u zdravlju i relativno financijski sigurni i spremni uskočiti u slučaju frke. U minuse ne ulazimo nikad, na rate ne kupujem, kad imam imam, kad nemam, ne kupujem.
Kad izađete iz minusa (kako god), ukini ga. Jer, vjeruj mi, naći ćeš već razlog zašto ponovo ući u njega.
Nakon minusa skupljati novce za prijevremenu otplatu kredita.
Mi smo to napravili tako da smo bar 6mj (ili 1g? ne znam sigurno) živjeli kao crkveni miševi.. doslovce smo pazili na sve i jedan detalj na koji i 1 kuna odlazi.
Poražavajuće je to kada vidiš na kakve sve pizdarije trošiš i koliko to na kraju mjeseca dodje, a mogao si izaći iz minusa 10 puta do sad.
Sada smo se opet malo opustili, ali ipak su neke navike ostale. Tipa, kemikalije su najjeftinije i koriste se mišići za ribanje, kao i sve za kupaonu je najjeftinije; roba se ne kupuje ako nije neophodno i traži se jeftinoća, ne kupuju se peciva, novine, flašice vode isl prčkarije; hrana se kupuje svakako.. ugl, od poznatih, provjerenih, nikad masovno pa kupiš što ne treba i nikad gladan u dućan i uvijek sa popisom; masu stvari sam prekrižila sa liste potreba; kruh se peče doma;.. itd.
Pretpostavljam da vas većina tako funkcionira, ja nisam i živjeli smo prilično lagodno za vaše pojmove i sve ovo je za mene bila velika prekretnica i šok. Nisam ni znala masu stvari (kako što očistiti, a da nemaš 101 bočicu u kupaoni, kako skuhati jeftinije i sl) .. pa pišem ovo za ove koji su kao ja. :crveni se:
Uspjeli smo otplatiti kredit prije vremena i skinuti dugove s kartica. Sa minusom smo se još mučili dugo jer bi stalno opet ušli u njega. Sada imamo samo na jednom računu mogućnost odlaska u minus, ali ćemo i taj zatvoriti.
Ovisi koliko je minus. AKo je to nešto veliko.. nor. prijatelji imaju na jednom računu minus skoro 30.000kni na drugom, ali taj je manji.. njima bi bilo najbolje da dignu kredit, jer kamate na njega su abnormalno velike.
Jesu, ali ako dignes kredit onda imas anuitetsku otplatu i u pocetku prakticno samo kamatu otplacujes. Znaci, pitanje je rate. Ako mozes zatvarati minus s recimo jos onoliko koliko placas kamatu onda se ne isplati ici dizati kredit. Ako svaki mjesec imas taman za kamatu na minus i nista vise tj. ne zatavaras glavnicu, onda je bolje dici kredit s istom ratom, bar u konacnici nakon x godina otplatis i glavnicu.Ovisi koliko je minus. AKo je to nešto veliko.. nor. prijatelji imaju na jednom računu minus skoro 30.000kn
Provjerite kolike su kamate na minus. Od 1.1. su ih smanjili na 10,99 % ako sam dobro citala jucer.
tesko da ce se nemamjenski kredit naci manje od 8-9 % kamata.
gdje su tu jos troskovi dobivanja kredita, mjenice , biljeznik?
Je, ali što ako nisi dovoljno discipliniran za otplatu minusa tako da svaki mjesec manje dižeš s njega.
Mi smo prvu godinu ušli u minus radi registracije auta, nisam mirno spavala dok nismo izašli, sada unaprijed izračunam koliko me troškova u godini čeka- kredit mjesečno, životna osiguranja, gume, registracija, buđet za poklone, računi, i nastojim u plodnim razdobljima ograničiti potrošnju za sušu, ako nam ostane viška, najčešće potrošimo na klince.
Crni fond je puno bolje riješenje, čak nije loše pretvarati kune u eure ili drugu valutu, da kad te zasvrbe prsti ne možeš odmah zgrabiti i potrošiti
Kamate na minus su nam veče, nego kamate na kredit. I da minus je prilični, ne želim napisati koliki.Minus bismo ukinuli, uvijek ga možemo u roku nekoliko dana dobiti, ako se dogodi nešto hitno.
Vrlo su mi korisni vaši savjeti, samo pišite dalje. Kredit još nije realiziran, tako da mi svaki savjet dobro dođe.
Godinama sam imala kreditne kartice, čekove, minus na tekućem i mislila sam da ne mogu živjeti bez toga.
Onda se dogodilo 2001. kao grom iz vedra neba da mi je muž ostao bez posla na koji je vraćen tek nakon 7 godina suđenja, borbe i igre živaca.
Ostali smo samo na mojoj plaći, a kći je još bila beba.
Prvo što sam napravila kad je on ostao bez posla bilo je: ukinula pretplatu na mobitel, ukinula sve kartice, vratila čekove u banku, ukinula minus i gle čuda:
živjeli smo i bez svega toga.
Znala sam ići na posao s 10 kn u džepu i razmišljati o tome kako da ih sačuvam.
Preračunavala sam svaku namirnicu koliko košta po kili i da li se isplati kupiti tu ili tamo.
Preračunavala sam pelene po komadu koliko koštaju i kupovala najjeftinije u Getrou.
Kupovala sam najjeftiniji šampon na litre.
U Sloveniju koja mi je blizu sam išla po brašno i germu i sama pekla kruh i skrivala meso i jaja po prtljažniku jer su bili daleko jeftiniji nego kod nas.
Od odjeće sam imala dva kostima od uniforme i u tome hodala i na posao....
Onda sam i ja ostala bez posla i nisam očajavala, našla sam drugi. Nije bio u struci, ali za silu sve može. I nije mi plaća bila dosta pa sam našla dodatne poslove.
Znala sam u jednom danu odraditi i po tri posla.
Otišla od kuće u 6 ujutro, a vratila se mrtva umorna u 23 sata.
I tako iz dana u dan.
Znala sam sjesti na klupu dok sam čekala autobus i plakala od umora, ali za čas bi me prošlo i bila sam sretna što je i tako kako je.
I imala sam mali rokovnik u koji sam upisivala baš svaku kunu koju sam zaradila i baš svaku kunu koju sam potrošila.
Nitko nam nikada nije pomogao niti sa jednom lipom.
Nitko nas nikada nije pitao da li imamo za jesti i jesu li nam računi plaćeni (a bili su svi plaćeni)
Sve sam zaradila i to krvavo.
Otišlo je i zdravlje pa se tako borim s artritisom već godinama.
Ali zato nikome ništa nismo dužni.
Nemamo kredita, ni minusa.
I iskreno, ne žalim nikoga tko ima ogromne minuse jer znam da se može bez toga, ali treba htjeti.
Ja sam htjela i sad mirno spavam.
Ali nemam Natuzzi kožnu garnituru, nemamo dva auta i imamo premali stan koji vapi za renoviranjem.
Ovo je moja priča i nikome ništa ne sugeriram, ali sam se nagledala i naslušala previše "tragičnih" priča gdje su ljudi zapali u gabulu zapravo bez veze.
mi definitivno puno trosimo, pogotovo ovaj misec se previse potrosilo. puno previse. moramo se zauzdat da prezivimo do lita.
zivimo dosta lagodno a mogli bi i bolje da ne trosimo puno na gluposti.
zivotno mi je trn u oku, mm ga je nepromisljeno napravio, na 25 god!!
da ne govorim da je rata narasla sa 250 kn na 350 u ovih 11 god sta ga placamo
Tanči, debelo si u pravu...
Živimo u okruženju koje je totalno potrošačko, a zapravo bez razloga. Jer može se i bez novog mobitela i bez pretplate za isti (to je pljačka vrhunska) i bez minusa na tekućem i bez gomile stvari na koje trošimo, a da i ne znamo... Kad nema, kad fizički nema, djeci ne padaju na pamet izjave tipa "ja jedem samo bijelu čokoladu" pa zapravo discipliniranje po pitanju financija ima i puno pozitivnih strana - učimo sami kako biti racionalniji i štedljiviji, a istodobno dajemo dobar primjer djeci.
Ne bih sad tu razglabala što i kako mi radimo (pisala više puta) jer se nemam na što požaliti, a ipak (obzirom na iskustvo odrastanja, studiranja i mladost) uvijek ziheraški spremam lovu sa strane kad god imam. Srećom, udala sam se za osobu sličnih nazora. Uvijek imamo neku sitnu rezervu za preživjeti 2-3 mjeseca ako tko slučajno ostane bez posla. Nama je to bitno jer smo u istoj firmi, pa se lako može dogoditi dvostruka katastrofa. Mora čovjek imati mala vrata. Netko ima roditelje, netko ima kuću i zemlju (nekretnine viška koje može frknuti ako dođe u situaciju), mi nemamo tj. nismo imali kad smo se vjenčali, ali sad smo skrparili neki minimum...
Uvijek razmišljam "što ja to znam raditi, a može se unovčiti" i bez trunke grižnje savjesti primila bih se čišćenja, kuhanja i pečenja kolača, instrukcija, rada s djecom s pp, brige o starijim osobama - ako bi se dogodilo da moram. Nešto od toga sam i radila kad sam kratko vrijeme bila bez posla. Kolega me zafrkava da sam smišljeno upisala djecu u glazbenu školu na harmoniku - ako ne budu imali posao u struci, mogu svirati po svadbama. To je zafrkancija, ali vjerujte - svaka vještina dobro dođe. Vidjela sam ljude koji ne mogu naći posao zbog banalnog razloga - nemaju vozačku dozvolu ili ne znaju ni jedan strani jezik. To je možda offtopičarenje, ali nije loše razmisliti što sve znamo, a dalo bi se iskoristiti. Ponekad se od hobija može napraviti sasvim dobar biznis.
Moram samo dodati u svoju obranu, da ne ispadne da smo potrošili novce na ne znam kakve luksuze
Ne pušimo, ne pijemo, mobitel mi je na bon, ne koristimo tonu sredstava za pranje, ne koristimo omekšivač, ne kupujemo skupu robu i skupe parfeme, imamo prilično star auto, proizvodimo puno voća i povrća za svoje potrebe, ne trošimo na izlaske, nismo bili na moru,... a opet novci odu mic po mic.
Na žalost uštedjeti se valjda opet na nečem može, jer izgleda da moramo, jer su nam primanja prilično smanjena.
Posljednje uređivanje od Anemona : 31.12.2013. at 14:28
E da i izgleda da nisam navela, nisam smatrala potrebnim. Ne očekujem, ni ne tražim ničije žaljenje, svako je krojač svoje sreće, ali vidim da ovdje ima puno odličnih savjeta kako nešto pametnije napraviti.
:ina niz:
U krajnjoj liniji je svejedeno da li sad napišem da smo ušli u minus, jer svake godine ljetujemo na Havajima mjesec dana, ili smo imali ogroman kvar na autu,... Tema je o štednji i pitanje je o tome kako je najbolje izači iz minusa, što je povoljnije, pametnije,...
Lijepo je sirius rekla - ako ne mogu uštedjeti, moram više zaraditi... Ja sam se okanila darivanja stvari i sad ih prodajem kad mogu (ovo se za sada odnosi na kućanske aparate i namještaj - bolje da ne razmišljam o tome koliko smo raspoklanjali...). JOš nisam došla do toga da prodajem knjige i odjeću, ali.... mhm...našlo bi se prostora.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.12.2013. at 14:33
I ja sam jedno vrijeme pisala svaku lipu, a onda sam se opustila.
A jako pazim što jedemo i moram priznati da tu ne kupujem najjeftinije. Pečem kruh sama, ali ne koristim najjeftinije brašno nego polubijelo i dodajem uvijek sjemenke. Umjesto grickalica kupujemo suho voće i orašaste plodove jer to D. voli. I tako. Ali tu ne želim popustiti ni stisnuti. Zdravlje je na prvom mjestu.
Kozmetiku čine šampon, sapun, bademovo ulje i pasta za zube. I to je to. Odjeću ne kupujem, koristim platnene pelene i uloške, dojim.
Sredstva za čišćenje - detergent za suđe, univerzalni i voda.
Zapravo ću morati ponovno početi sortirati troškove da vidim gdje curi
Evo, ovaj mjesec sam išla popravljat zube. I MM. Izaći će sigurno oko 1000 kn. A kaj da radim? Ono crno smeće ne želim u ustima.
Da, zdravstvene usluge su bezobrazno skupe, a kad samo pomisli čovjek koliko godina izdvajamo iz plaća za hzzo, da bi na kraju previše toga čovjek trebao opet platiti iz svog džepa. Suosjećam.... bolje da ne zbrajam koliko smo mi ove godine potrošili na razne dijagnostičke preglede i slično jer su liste čekanja dugačke u beskraj, ali to je već za neku drugu temu.
ključić, to je to. Kao paziš na svaku lipu i onda ti izlete novci na glupost, ali neophodnu glupost. Npr. prošli mjesec morala sam platiti jedan privatan pregled 500 kn i platiti naočale. Zgodna svota.
Imam zdravstveno i dopunsko i opet ulete stvari koje moraš kod privatnika obaviti, o zubaru da ne govorimo.
Posljednje uređivanje od Anemona : 31.12.2013. at 14:40
I jesam. Sama sam si kriva što SAM u minusu. Ali ima nekih stvari koje jednostavno ne mogu izreći ovako javno. Tak mi i treba.
Ah, čuj, malo dijete ti nema još godinu dana - o čemu pričamo??? Ovo je kritični period. Za što si sama kriva? Zato što nisi iz tajkunske obitelji? Zato što si majka? Ma zaboravi priču.... Lako je nama sad pametovati s većim klincima i manjim troškovima. Proći će i to...
Meni je osobno najteži bio baš ovaj period, porodiljni s drugim djetetom i prva godina rada nakon toga - nikako se sastati s novcima, morali smo pokrpati sve minuse od ranije, a skupilo ih se. Uskakao nam je financijski čak i mm-ov djed, naš dragi nonić sa svojom mirovinom - samo je pitao "imate li dosta da me skurite?" i to je bio jedini period kad smo teška srca prihvatili tu pomoć. Sreća da smo je imali, jer puno ljudi nema - jednostavno nema. Srećom, takva vremena ne potraju zauvijek. Sretno!
Po mojoj dijagnostici vi NE trosite previse . Vrlo ste prakticni i stedljivi, i dobro ulazete novac.
Ali premalo zaradujete. To vas je dovelo do ulaska u minus.
Nikako se ne isplati dizat kredit da zatvoriš minus do kojeg te doveo uobičajeni život. to znači da će ostat i kredit i minus. To bude tako u 90 posto slučajeva.
Ako čovjeka do minusa dovede neki neočekivani trošak, druga stvar. Bolje samo malo po malo van, pa zatvorit.
Nije nas doveo u minus uobičajen život, ali meni je to i nebitno za situaciju, jer ako minus ukidamo potpuno, onda ne postoji.
Znam ja šta nas je dovelo u minus, ali ne smijem to sad reć. Pitanje je kako van, a tu si u pravu - moramo povećati prihod. Jer više nemam gdje rezat. ilitiga ne želim.
nikad nismo imali minus
nikad nismo koristili kartice
nikad kupovali ako nismo imali love
živjeli onako kako nam je novčanik mogao pokriti
nekad je to bilo sjajno, nekad ispod realnih potreba
ali mi je lakše živjeti bez spoznaje da sam dužna
sva sreća pa smo oboje takvi tipovi, inače ne znam kako bismo
x
kaj ću kada te moram potpisati
mi imamo kartice - svatko jednu, ali ih ne koristimo, odnosno u jako rijetkim situacijama. Gotovo da plaćamo članarinu bez veze, držimo te kartice zbog neke sigurnosti
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 01.01.2014. at 18:24
potpis na ovo
Do prije 6 mjeseci i ja bih napisala isto.
No nakon što je suprug 6 mjeseci radio bez plaće ušteđevina se istopila, rata kredita ide dalje, rata za faks također, i sada sad u minusu. Ne prevelikom ali ipak.
I strašno me to kopa.
Utjeha mi je da će za mjesec dana on na rad u Nj.i da ću taj minus pokriti do proljeća
Ma nije sad bitno šta je koga dovelo u minus, bitno je izaći i to što prije.
Kamate se gomilaju, dug raste, izlaza nema.
Slijede ovrhe, gubitak auta, stana, kuće...
To je stvarnost, to je realnost i zato hitno za stol i olovku u ruke i križaj bez čeka možeš i moraš.
Režije i hranu moraš platiti, a sve ostalo ne moraš.
Kod ovakvih kriza ti ništa ne treba.
Uostalom, a kako smo prije živjeli bez npr mobitela, max tv-a i sličnih izvlačilica love?
Evo Peterlin zna, ona je starija kao i ja pa se sjeća.
Ne zelim da zvuci kao isprika sto ne stedim, ali kako stedjeti kad se muz ne slaze s tim?
Malo off topic, ali ove godine je nakupio dug na karticu ne zelim ni reci koliki, digao kredit protiv moje volje za glupost...
On to nekako mirno podnosi, a ja ne mogu spavati jer me taj dug stisce. Toliko to ne volim da sam u stanju rasplakat se kad idemo zajedno u ducan kad vidim na kakve gluposti nam novci cure.
Cini mi se dosta bitno da su obje strane suglasne oko toga.
Suvisno je reci da trebamo popricati, probala sam 100 puta.
Ne zelim da zvuci kao isprika sto ne stedim, ali kako stedjeti kad se muz ne slaze s tim?
Malo off topic, ali ove godine je nakupio dug na karticu ne zelim ni reci koliki, digao kredit protiv moje volje za glupost...
On to nekako mirno podnosi, a ja ne mogu spavati jer me taj dug stisce. Toliko to ne volim da sam u stanju rasplakat se kad idemo zajedno u ducan kad vidim na kakve gluposti nam novci cure.
Cini mi se dosta bitno da su obje strane suglasne oko toga.
Suvisno je reci da trebamo popricati, probala sam 100 puta.
Cak sam htjela ja dignut kredit samo da to rijesimo, ali eto, nisam kreditno sposobna jer sam tek promijenila posao.
Što se minusa tiče, to je zlo neviđeno.. Kad je otvoren-samo trošiš i trošiš dok jednog dana ne shvatiš da si potpuno potonuo. Mi smo bili preko 30 000 kuna u minusu, a da danas ne znamo kako i zasto.. Srecom, dizali smo kredit za stan i zatvorili minus, danas su nam troškovi puno veci nego prije, primanja ista a minus nam ne treba! Zlo,zlo!
Moram dodati da ovo kod nas nije (bar tako ja mislim) "krah" situacija. Jednostavno kako je došla nova godina, razmišljamo što je pametnije, što bolje napraviti, kako bolje usmjeriti financije.
Možemo opstati (hvala Bogu) i ovako i s opcijom dizanja kredita, čisto razmišljam na glas što bi nama s obzirom na stanje, navike, mogućnosti najbolje odgovaralo.
Ja imam karticu s limitom od 2000 kn i minus od 1000 kn, tako da to skoro ni ne smatram dugom. Kartica smo skoro iskljucivo sluzi kad zelim nesto na rate kupiti.
proučavam ovu temu i ne mogu napisati ništa pametno. gledali smo muž i ja naše godišnje obračune zadnjih godina i zaključili da zarađujemo svake godine sve manje (moj posao vezan iz građevinski sektor) a nas je sve više (uz dvoje djece imamo mačka jeremiju i štene) i cijene idu polako gore (ne znam što vi mislite o tome da sve poskupljuje zadnjih desetak godina?).
imamo kredit, nekad smo imali i dva. štedili smo za fasadu i krov, sad štedimo za ogradu. ustvari uspjevamo uštediti jedino kad imamo dodirljiv cilj, a ovako su samo puste nade.
ipak ne žalim se jer sam probala i puno gore, a ipak sam štedila.
Jedina stednja koja pali kod mene je ako dobijem ili zaradim neki iznos van place, stavit ga sa strane i ne trositi. Odvajanje odredjenog iznosa mjesecno mi nikad nije islo.
Uskoro se planiramo preseliti iz stana u kucu, a tu me tek strah troskova. Imam dojam da u stanu nema toliko ulaganja, a u kuci je uvijek nesto te krov, te ograda...
.
strah od vecih troškova je opravdan ako u kuci ne zivi netko tko zna i zeli raditi sitne kućanske popravke, i poslove oko odrzavanja okucnice . tu su još trokovi oko odrzavanaja okucnice, alat koji se treba nabaviti i sl.
Ali to nije ogroman trošak i jednokratan je.
Troškovi odrzavanja kuće jesu veci, posebno ako nije potpuno nova, ima više kvardature i tako...
Dugoročno jesu veci, ali opet postoji mogucnost imanja više kvadrata (proširivanje) za puno manje ulaganja od kupovanja novih kvadrata ,tako da je po mom proracunu zivot u kući dugoročno plus (kako obitelj raste), ali obitelj koja zivi u njoj mora shvaćati svoje obaveze i ulagati u njezino odrzavanje na vrijeme i mudro (termo fasada, dobra stolarija...).
istina, kuća je stvarno rupa bez dna
ali, mi smo odustali
važnije mi je otići na more nego popraviti ogradu
iz istoga razloga nismo iznutra ličili 11 godina (od useljenja)
niti išta radili
ne može se na više strana
a prioritete postavljaš sama
jasno, nitko ne bi trebao biti rob bilo cega pa niti kuce.
Ali postoje stvari koje se moraju shvatiti kao obaveza, pa znas da moras mjenjati kroviste u neko razumnom roku ako je loše.
ja sam pisala Rivendell, prije tvojega posta
stvarno ne znam što bi se dogodilo da nam krovište ili pokrov popuste
a
vi imate novu kucu , tako da ste mirni.
ako netko kupuje stariju mora još i na vece troškove racunati u nekom budućem periodu, samo to kazem.
da se ne bi iznenadenja bilo.
Posljednje uređivanje od sirius : 02.01.2014. at 10:21
prelaskom u kucu, stednja se svela na investiranje u istu. s tim da smo mi usli u novu kucu.
takodjer ovisi kolika je okucnica, nasa je mala, pa troskovi kao i utroseno vrijeme je malo. ali ja se ni ne volim baviti biljkama i sl. pa se moj trud svodi na kosenje, przracivanje i hranjenje trave.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
