O, da ja naplacujem svoje instrukcije bilo bi novcica za penziju u mojoj kasici.
ovako sve ide u rok sluzbe , a instrukcije vanjskih suradnika samo iznimno ( za razliku od mojih koje su -svakodnevno).
O, da ja naplacujem svoje instrukcije bilo bi novcica za penziju u mojoj kasici.
ovako sve ide u rok sluzbe , a instrukcije vanjskih suradnika samo iznimno ( za razliku od mojih koje su -svakodnevno).
Ovo svakodnevno dobro razumijem jer sam to imala donedavno - do prosle godine, ali na srecu, preraslo je moje malo dijete tu potrebu. Kad vidis da moras - onda i pomognes na bilo koji nacin, bile to instrukcije i/ili roditeljski terorizam na dnevnoj bazi. Sad sam odahnula (sto i tebi zelim da docekas cim prije) i samo povremeno pomognem ako vidim da je bas nuzno i koliko mogu, ali i tu smo dosli do granice. Bas smo mm i ja nedavno ustanovili da ce izgleda trebati pojacati njemacki (unatoc prilicno dobrim ocjenama - znanje im nije proporcionalno), ali problem je u tome sto djeca znaju koliko i ja, ne mogu im vise biti instruktor.
No, nek je zdravlja, svega drugog ce biti. Nofcih bude - nas ne bude, pa prema tome treba posloziti prioritete.