i ja sam zapravo teški ziheraš, neki dan mi je MM rekao da se moram "naučiti živjeti u skladu sa svojim mogućnostima", misleći pri tom na suprotan smjer odnosno smisao navedene fraze, da se opustim i uživam u stvarima koje si realno mogu priuštiti ali mi je nekako uvijek žao. što ja znam, vidim tu lošu situaciju oko sebe, imam skoro grižnju savjesti da mogu normalno živjeti i još i nešto uštedjeti (nisu to neki ogromni prihodi, ali s dvije iznadprosječne plaće živimo i više nego solidno), smatram glupim trošiti za neke stvari i tako...zapravo, grizem se kad si kupim nešto što je relno u skladu s mojim mogućnostima, pa ne uživam u tome. najteže je naći tu neku ravnotežu, a o njoj puno ljudi, nažalost, može samo sanjati, bore se za golo preživljavanje.