Kada smo MM i ja bili mladi novci su nas uvijek žuljali, no kada smo dobili dijete nekako smo se preko noći osvjestili.
Kako smo tada bili oboje u minusima, s ratama na kreditnim karticama odlučili smo krenuti korak po korak.
Prvo smo zatvorili minuse, taj proces trajao je oko godinu dana. Za to vrijeme odlučili smo više ništa ne kupovati na rate te otplatiti rate koje su nam preostale.
Kada smo i to odradili poništili smo kreditne kartice. Ne mislim da su nužno zlo ali mi smo htjeli živjeti u skladu s mogućnostima.
Onaj dan kada plaća sjedne na račun, polažemo izvjesni dio na štednju.
Uvijek je dobro imati sa strane jer neočekivane stvari se pojave baš tako neočekivano. Od toga da vam rikne perilica rublja, želite obaviti neki hitni zdravstveni pregled privatno, do većih i ozbiljnijih situacija.
Razmišljam i da su nam roditelji u godinama, tko zna kakva im pomoć može zatrebati. Otkada tako funkcioniramo nemamo više međusobnih financijskih trzavica, nitko nikoga ne okrivljuje, jednostavno je sve skladnije.