Linalena, mislim na vas i vjerujem da će sve biti dobro na kraju . Vjerujem da ti je teško, moja je trudnoća bila praktički školska pa je svaki protekli dan i tjedan bio kao teško dobivena bitka, tako je to kad dugo čekaš i kad imaš x godina. Što se tiče osjećaja da ideš po tuđe dijete, mislim da i to ima veze s dugo čekanom i teško stečenom trudnoćom i nije neuobičajeno, ni nakon tri i pol mjeseca još ne vjerujem da je dijete koje imam moje i još nisam glasno izgovorila moj sin.
Neka te ne brine što nisi pripremila stvari (nadam se da imaš koga tko ti može obaviti šoping, ako nemaš, javi, pomoći ćemo), sad je najvažnije da maleni borac napreduje, u maternici ili inkubatoru, bitno je da ste u dobrim rukama u što ne sumnjam.
Navijam da izdržite što duže, a ti se drži i misli kako ćeš ga uskoro grliti