Slažem se s onime što je napisala Sirius.
Mislim da je u sobi na CEF-u, gdje su tada smještali majke-dojilje, u jednom razdoblju bilo čak sedam, a dojma sam da se dodavalo kreveta do maksimalnog kapaciteta sobe, samo da bi im se omogućio smještaj. U svakom slučaju, uvjet je bio dojenje/izdajanje za ostati u bolnici. Sjećam se da je jedna mama otišla (ne svojom voljom) na boravak doma, kako je rekla jer više nije bilo kreveta, a i stanovala je desetak min šetnje od bolnice.

Lina, ne brini o tome sada, trebaš svu snagu za izdajati, izdajati, izdajati. Svaka tri sata, i noću, to je osobito bitno.
Meni je okidač da mi mlijeko krene (osim pomoći sestara, evo sestri Anabeli jedno veliko za sate stiskanja, iako je boljelo "ko sam vrag" ) bilo misliti na njega i koliko će to njemu značiti, kad mu počnu davati moje mlijeko... Pokušaj i ti, misli na svoga sinčića, gledaj njegovu sličicu, misli na to kako sadašnjim izdajanjem pripremaš teren za njegovu buduću (vrlo skoru) papicu... I drugi posao ti je, kako si rekla, "urediti" se za njega i za te vaše susrete dva puta po pola sata... A između toga odmarati, koliko uz taj ritam možeš...