15.dan.... ljudi veselje, imam 1000 i nekaj grama (1052 o.m.) . Možda i zato kaj su me tak smirili da se uopće ne budim, malo mahnem rukicom, mrdnem bradicom ili mignem okom. Mama mi se ne može nadiviti, samo stane ispred moje kučice stavi dlanove jedan u drugi i nešto mrmlja i ljulja se amo tamo. A tata, e tata, zadnjih dana mi uvijek dođe prvi, nestrpljivko moj i mazi me jer mama ne smije, prehlađena je. I tako je došla s onom maskom, pa si popravlja očale, pa šmrka i onda ju je fino doktorica špotala jer je naravno stalno dirala masku, e majko majko. Jedino kaj mi se ipak ona žila nije zatvorila pa jako teško dišem, dokica se nada da će mi moći uskoro dati lijek. Pusa svima