17.dan....1165g...ali nisam piškio pa baš nije dobro. Ne znam kaj mi je, rupica na mom srčeku je otvorena pa krade krv od svih organa tako i od bubrega, a da bi mi dali lijek za tu rupicu moraju bubrezi dobro raditi, i tako problemi, no riještiti će doktori znam ja, samo mama i tata ne kuže to. Također ne znam zakaj je mama morala pitati što sa tim niskim tlakom, pa i ona je niskotlakašica pa ih je doktroica jako preplašila spominjajući da mi mozak mogao ostati bez kisika, ali dokazati ću ja njima svima. Samo da me skinu sa tog sedativa da im pokažem kako sam živahan i pun snage i života. I tako mama stoji i samo izvodi neki piššššššpišpišššš zvuk, niš je ne kužim. I onda iznenađenje, mama navrati svako malo, osjetim je, znam da je tu. Obećajem da ću se popipkit i da ću dobiti i drugu i treću dozu lijeka i boriti se protiv svega jer me trebaju