linalena, zivot na jedinici intenzivnog lijecenja je sresan.
Pistanje i zujanje aparata traje dan i noć. Bebe su smjestene u plasticne kutije , u potpuno neprirodoj okolini i sa potpuno iskrivljenm precepcijom svijeta
Da, te kutije sluze odrzavanaju nihovi vitalnih funkcija , ali to je izuzetno neprirodan okolis za njihov normalan razvoj.
Kod vaseg sina boravak u kutiji ce trajati tjednima, mjesecima...najbolje sto mu mozes pruziti jest - dodir i prirodni podrazaj. On je sad uskaracen za tu normalu, normalu koaj je vazna u njegovom razvoju. I zato , nemoj se bojati infekcije. Mislim da rizik od potecijalne infekcije koju moze dobiti od tebe ( bolnickih se treba bojati, onih koje prenosi osoblje) je znacajano manji od dobitaka za njegov razvoj koji dobiva zbog tvog dodira. Znam da je maleni i krhak, ali bebe su puno otpornije nego sto izgledaju. Probaj se iskljuciti od drugih podrazaja na intezivnoj jedinici, strasno je to sto vam niti stolac ne nude...probaj se iskljuciti , i budi tamo prisutna samo za njega, bez obzira na okolinu.
Moja kcer nije bila niti malo sitna , ali okolina na intenzivnoj, plasi. Ona je bila stabilno , i disala je samostalno kad sam ju prvi put vidjela u "kutiji" drugi dan po porodu. Ima je standardnu infuziju i bila prikljucena na monitor. Mene je presjeklo kad sam ušla na intenzivnu i vidjela ju u inkubatoru...Onda sam duboko udahnula i rekla da ju ja zelim nahraniti na špricu i presvuci pelenu . I sestra mi je sve dala za hranjenje i presvlacenje... puno je dana prošlo nakon toga , i puno bolnickih zahvata i operacija prije nego sam ju dovela kuci.
Ali ona je moje dijete, ona treba mene , onako kako bi me trebala da nikad nije vidjela jedinicu intetenzivnog lijecenja.
Vjeruj, vani (izvan Hrvatske,pa cak i u drugim bolnicama samo koji kilometar od ove vase) je stvarno drugacije, vani te ne plase infekcijama. ja sam mogla biti uz nju , dirati ju , drzati za ruku dok je bila danima sa otvorenim prsnim kosom i u induciranoj komi u toplom kreveticu.
drzite se, i hrabro.