Kamo sriće da smo kupili krevet od 2m...situacija poprilično kritična.
Nekim noćima svo četvero spavamo u krevetu od 160cm...sin 3ipo god užasno nemirno spava s moje desne strane a s moje live je malecka...tako da ja ležim ukipljeno jer mi nema ni tamo ni vamo...a i malena se budi na svaki moj trzaj i traži sisu x-puta u noći.
Noćima kad malecka spava u svom krevetiću koji je direkt uz moj sa spuštenom stranicom već se donekle komodamo.
Tata slabo podnosi tu situaciju iako uvik dobije najveći dio kreveta pa se nerijetko pribaci u dnevni boravak i fino se komoda sam.

Šta se starijeg tiče čini mi se da tog nikad neću istirat van iz kreveta. Strašljiv je tip tako da neće sam ni da zaspi pa ta procedura traje nekad i po uru vrimena, a ako primjeti da sam izašla iz sobe nakon šta je zaspa eto ti ga na po mene...to mi je veća muka nego manjak mista i zajedničko spavanje, jer doslovno ne stignem ništa!

Ugl. iako intimni dio bračnog života snosi posljedice, iako se budim sva utrnuta, iako bude nekontroliranih udaraca od strane mog sina...ja zapravo volim to zajedničko spavanje al se ozbiljno pitam oću li se ikad naspavat ka Čovik!