Pozdrav svima!
nova sam na forumu, ali mama sa dugogodišnjim iskustvom s troje muške djece...
uglavnom ispada da nisam dosljedna...
najstariji(13 g.)nikad nije s nama u krevetu proveo niti jednu jedinu minutu, od uvijek sam u krevetu, dolazio u jutro na maženje
srednji(10 g.) ponekad znao doći tijekom noći,ali uredno smo ga vraćali u njegov krevet
a onda stiže treći, "svima će nam zapapriti"...do treće godine suprug je spavao u dnevnoj jer u sobu nije smio ni u šali, to je kao bila" naša"soba
jednostavno se desilo uslijed bolesti da ga je kao bebu bilo lakše ostaviti kraj mene ali poslije neće ni da čuje da je tata kraj nas,
braća ne smiju ni pomisliti doći na maženje.
kad je prošao tri inzistirala sam da kupimo dodatni krevet u dječju sobu s velikom braćom, napričali smo mu svašta kako bi ga ohrabrili...i uspjelo uz malo negodovanja
sve bilo super do lani kad smo preselili u novu kuću, svatko dobio svoju sobu, veselje kod svih osim malog...te on će se izgubiti, tko će ga čuvati i sl.
sad zaspe u mom krevetu, prenesem ga u njegovu sobu, traje nekoliko sati, ali evo ga u dva tri u jutro, potapša po ramenu ja se skočim iz sna, a on meni evo ja došo (sad je 6,4 g.), uvuče se pa do jutra zajedno
nadam se da ćemo do jeseni i polaska u školu to uspjeti riješiti, uvjeravam ga da je veliki, hrabar,da ga neće cure htjeti jer spava s mamom....
valjda mora kliknuti