Znam da moja emotivnost nece puno pomoci, zato sam se pocela pripremati prije nego krenemo u novvu avanturu, da sam blize Zagrebu isla bih jos i na radionicu o separaciji koju drzi Centar prirodnog roditeljstva. Je li bio netko, sta kazu o tome?
Razumijem da svi ne dozivljavamo odvajanje na isti nacin, meni nije problem ostaviti ga s bakama i didama niti na cijeli dan kad smo onda opet po cijele dane zajedno (iako mi je dugo poslije poroda trebalo da ostavljanje njima ne shvacam kao da mi ga netko zeli "uzeti", sad mi je to i lijepo i korisno za oboje), ali vrtic je ipak nesto drugo i svakodnevno je i dugo traje.
Znam i da ce i to doci na svoje, ipak se pitam sta znaci osigurati djetetu i sebi egzistenciju i pitam se bi li umrli od gladi da je ostao doma jos godinu dana?
U svakom slucaju, hvala cure, pomogle ste mi usmjeriti razmisljanje u pozitivu naspram vrticu, Peterlin, imam osjecaj da cu cesto citati tvoj zadnji post kad me preplave osjecaji koje tesko zauzdavam.
margaretica, Peterlin ti je baš lijepo napisala.
ja se dosta razmišljam kako je to bilo prije 50 i više godina - tad nije bilo ni vrtića, nego dijete sjedi ispod drveta a mater kopa u polju. mislim da sad uz svu modernost prekomjernog rada ipak imamo znatno više slobode nego prije, i ipak imamo razne mogućnosti kako ispuniti (kratko) slobodno vrijeme sa djecom.
a na tvoje pitanje - još godinu dana- iskreno, nije da sa 2 godine ta djeca baš ne znam kako odrastu. pa to su i dalje bebaći, često još i doje, pa nije to sad ne znam kako samostalno!hoću reći, svejedno je, ako ne možeš do 3-4 godine, onda stvarno nije bitno je li 12 ili 20 mjeseci.
s druge strane, bogatstvo je dopustiti djetetu da se odvaja i stječe SVOJE prijatelje. moj mali evo nakon mjesec dana već zagrli tetu u vrtiću kad dođe, i imam dojam da je već doživljava kao tetku.
meni je definitivno plus naspram čak i mog čuvanja to što oni stvarno rade s njima i educiraju ih. imali su temu zima, pa su radili neke pingvine, pa sad srca za valentinovo. neki dan je crtao kistom! klinjo od 11 ipo mj! je da je tempere bilo i po hlačama, ali ono, wow!i ja sigurno ne bih to s njim radila, ne bih se sjetila. zapravo, veselim se svaki dan kad mi kažu šta su radili i kako su se zabavljali.
opusti se i vjeruj i sebi i svom klincu!
Moj B je prije 2 dana napunio 2 godine. Polako pocinje da prica,nekad uspije sastaviti i dvije rijeci zajedno. Zivimo u Belgiji,a kako ja radim od njegovog treceg mjeseca,uvjek smo imali neku zenu u kuci koja ga je cuvala i cistila kucu jer ja radim 4 dana u sedmici od 7 do 18h,a cesto ostanem i duze ili me nema kod kuce za vikend. MM radi svaki dan,a ponekad i vikendom,dolazi kuci nikad prije 20h. U Belgiji skola pocinje od 4-te godine,ali 90% djece krece sa 2,5 godine u neki oblik predskole ( vec smo dobili brosuru u kojoj su navedene sve skole u nasem mjestu,jer bi B trebao u 8-9 mjesecu da krene u tu ''skolu''. On nezna holandski,tako da imamo pola godine da se navikne na drugu djecu i boravak van kuce i naravno da pocne uciti drugi jezik. Ako pocnem da razmisljam o odlasku u vrtic toliko se opteretim da nemogu da zaspim,a nisam nikad imala negativan stav prema vrticu. I sama sam isla u vrtic i imam samo lijepe uspomene,ali toliko se brinem kako ce se on tamo snaci i kakav ce mu sok biti jer nece nista razumjeti a jos ce morati biti tamo u nepoznatom okruzenju. Nemamo puno mogucnosti za adaptaciju. Mogu otici jedan dan sa niim na pola sata i slijedeci put ga ostavljam na par sati. Odlucila sam (kukavicki) da ga MM odvede prvi put (ja cu ga odvesti na tih pola sata jer sam taj dan slobodna) i ostavi a teta koja ga inace cuva ce doci po njega za 2 sata. Ja cu biti na poslu i zabaviti misli poslom da ''prezivim'' taj dan. Planiramo postepeno povecavati broj sati koji ce biti u vrticu,ali ce ici samo 2 dana jer nema mjesta za vise dana. Znam da ce djetetu tamo biti ineresantnije nego sa tetom kod kuce, ali nemogu se prestati brinuti,ali to je valjda ono sto roditeljstvo nosi sa sobom.