Da pokupim koju ideju i ako nista da se izjadam...
Beba ima samo 25 dana i preko dana je nemoguce uspavati. Nocu je super - sisa, spava, sisa, spava... Ali posle perioda budnosti preko dana imam utisak da se svaki put uspava od umora i vriske. Ovako je od porodilista, prvi dan kad su mi doneli bebu bila sam zacudjena time da ne umem da je smirim. Cak sam na osnovu prvog iskustva mislila da tako malu bebu nema sta ni da uspavljujem, zaspace sama... no ona je budila ceo sprat vriskom. Pokusavas ovo, pokusavas ono... na kraju skapiram da je zaspala od umora.
Da napomenem da dojim na zahtev, da nemam nista protiv nosanja, nista ni protiv toga da spava na nama... imala sam prvo dete koje je zahtevno i sa njim mi se cinilo da sam prosla sve i nemam neka ocekivanja, ali jako me frustrira njena vriska i moja nesposobnost da joj pruzim utehu. Sve sto nudim uspeva samo na kratko, a grlata je strasno, nastane prava vriska od koje se ori ulica.
Pokusali i sa belom bukom - isto privremeno pomogne.
Kad se probudi presvucem je, sisa i bude raspolozena neko vreme, gleda unaokolo... Ali ja bukvalno pocinjem da unapred strahujem od ovakvih perioda jer nakon toga sledi vriska i haos sa uspavljivanjem. Da ne pominjem da ne stizem nista, iako mi je mm na odmoru, a imam starije dete koje makar treba obrok da ima na vreme (od jutros ni u nabavku za rucak ne stigosmo)...


Odgovori s citatom
, sve sam to prošla sa svojom najstarijom kćerkom, ma kao da moje riječi iznosiš, sve do ovoga u rodilištu ili osjećaja srama... Niti duda, niti zamatanje, niti nošenje, ništa nije pomagalo, vrijeme je samo učinilo svoje... Ali nikada, ali BAŠ NIKADA nemoj misliti da nisi dobra majka ili da se ikome imaš ispričavati zbog nečega na što svim svojim naporima unatoč ne možeš utjecati!!! Predivna si majka, sama tvoja ljubav, volja, želja i beskonačni pokušaji da svom anđeleku pružiš najbolje što je u tvojoj mogućnosti čine te takvom. Od srca ti želim da uskoro uhvatite ritam i da vam krene na bolje!


