mc, zvuci jako zanimljivo!
malo skačem s teme na temu.... na konferenciji je također bilo govora o lezbejkama u doba sukoba... čitale smo ovo pismo
http://www.crol.hr/portal/forum/view...b7c9284ed2e27c
jedno pismo je napisala feministička lezbijka i aktivistkinja lepa mlađenović, a drugo također fem./lezb i aktivistkinja igballe rogova.
Sećam se da si jednom tih godina, otprilike ’97 vozila ka Prištini, a ja sam sedela pored
tebe. Odjednom više nisi bila opuštena. Isključila si radio. Nisam imala predstavu šta se
dogodilo. Šta se dešava?, pitala sam. Rekla si Ćuti, molim te. Telo ti je drhtalo. Nekoliko
trenutaka kasnije saznala sam da smo prolazile kroz srpski policijski prelaz na ulazu u
Kosovo. Tog dana sam osetila strah tvog tela do srži mojih kostiju. Sledila sam se. Nikada
to neću zaboraviti. Tvoj strah je bio dubok i hladan poput čelika, tvoje telo je postalo
zaštitna tvrdjava, a um se skoncentrisao na predostrožnost.
Tada u kolima, počele su da mi se vraćaju slike srpskih policajaca koji prete Albancima.
Tvoja priča o surovom ponižavanju koje si doživela kada su ti govorili svakog dana da
dodješ u srpsku policijsku stanicu u 8 ujutru da bi dobila pasoš i to tri godine nakon što si
podnela zahtev. Ostavili bi te da čekaš u praznoj sobi do dva po podne. Zatim bi ti, pretećim
glasom, rekli da dodješ ponovo sledećeg dana. I to je trajalo 22 dana, a zapravo je tvoj pasoš
bio u fi oci u sobi pored. U feminističkoj teoriji, ovakvo ponašanje nazivamo ’besmisleni
činovi’, i to je poznat obrazac u nasilju u porodici, kao i u totalitarnim režimima, i u
koncentracionim logorima. Iscrpljivanje i ponižavanje gradjana ’besmislenim radnjama’.
Sećam se da su srspki vojnici, tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih, zahtevali
od Bošnjaka da pred njima jedu travu. Žene koje su preživele logore genocida u Burmi
svedočile su da im je naredjivano da jedu muve.
Još uvek u tišini, u tvojim kolima tog dana, razmišljala sam kako zapravo ne znam
koliko ste besanih noći ti i tvoja porodica proveli tokom tih godina straha. A to se sve
dešavalo pre rata 1999. Nisam mogla da zamislim, jer je strah u tvom telu bio sasvim nova
stvar za mene, nikad te pre nisam osetila na ovaj način. To je bila ogromna razlika izmedju
nas. Adrijen Rič je jednom napisala: Trenutak kada osećanje ulazi u telo/ je politički.
Nakon što sam napisala izveštaj sa ove konferencije, shvatila sam da imam bol u
stomaku zbog jedog drugog pitanja. Odjednom mi je palo na pamet: Kako sam mogla da
lažem pro-fašističkog policajca na toj granici da imam momka? Da bih prevazišla prepreke
nisam pratila svoje lezbejsko srce niti političku viziju. Koliko puta sam pre toga morala da
se pretvaram? Lezbejski život u lezbofobičnom društvu podrazumeva konstantno laganje.
Da bi preživele, lezbejke u patrijarhalnoj sredini moraju da lažu u nekom trenutku u životu.
Sve postanemo lažovke. Znam to. Ali ovog puta sam rekla sebi, Ok uradila sam to, dobro,
ali sada je dosta. Posle ovog slučaja na granici obećala sam sebi da nikada više neću da
sakrivam svoj lezbejski identitet. Nijedna fašistička granica, ratna policija i kontrola me
neće naterati da to ponovim. Pokušavaću da izbegavam prepreke na drugačiji način. Ah,
osećam olakšanje dok ovo po prvi put sada pišem. Draga Igbala, hvala ti što slušaš. Znam
da ćeš me razumeti. Mi smo sve u ovom mizoginom svetu, a kao aktivistkinje ponekad
smo, zbog straha, zarobljene na nekim mestima, ali radimo najbolje što možemo da bi
preživele u datim okolnostima. Tada učimo. Kažemo, OK to je to! I nastavljamo dalje!
Mc, moja je curka prilično dobro upoznata sa hitlerom, fasizmom i slično. Toga se ne bojim.
Nego naprosto da li je film dovoljno dinamičanza tinejdžere
aha... ajoj... ne znam... možda joj ipak bude dosadan.
za tinejdžere je meni odličan film iron jawed angels
http://www.youtube.com/watch?v=UGyB3tV9kU0
o sufražetkinjama.
možda i "sophie scholl - die letzten tage"?
Izvrstan. I Die Welle je dobar na slicnu temu: http://www.youtube.com/watch?v=1HbsHatqKqc
MC, hvala na zanimljivim tekstovima i linku.
Seni, mozda bi bilo dobro da ju malo pripremis, jer velicina filma je u scenariju, ako ga ne razumije, bit ce joj dosadno.
ja mislim da nije bas za tinejdzere. fakat je smedji. i krajnje nedinamičan. iako sjajan.
Al i nije poanta da kuzi Hitlera, nego bas tu banalnost zla i hijerarhijsku (ne)odgovornost i lojalnost.
sad kad bolje razmislim... ima tu svašta za objasnit... od otmice eichmana, preko holokausta, pa onda nacizam martina heideggera (ono kad jedna osoba veli da se ne želi spominjati u istoj rečenici s njim), pa nastanak izraela, pa eto... ne da imaš šta za objašnjavati![]()
ne bih se složila da film nikako nije za taj uzrsat. seni, ja bih probala, možda će joj biti dosadan, ali mogu zamisliti i obrnuto. gledanje filma na DVD-u ima veliku prednost što ga možeš kad god želiš zaustaviti i porazgovarati o tome što se događa. ima teških dijelova, ne u smislu eksplicitnih scena nego više nekakvih psiholoških (na žalost, vrlo životnih) momenata. meni je npr. bilo uznemirujuće prihvatiti da se Hannina poruka o banalnosti zla (ili zločinca) od strane većine Židova shvatila (i danas se shvaća) kao obrana Eichmanna, dok je po mom mišljenju to krivnja daleko teža od one koju su mu oni sami pripisali.
svakako joj treba objasniti pozadinu filma. u tom slučaju bi joj film mogao biti zanimljiv. kao što veli kanga, sjesti i razgovarati i gledati i razgovarati.
i meni je bilo fascinantno koliko se puši u filmu![]()
http://www.youtube.com/watch?v=VJuZhywfrJ4
ovo bi vama koje znate njemački moglo biti zanimljivo ... djeca nacista pričaju o sebi i svojim roditeljima.
primo levi se zapitao o odgovornosti osoba koje su preživjele holokaust. uvijek se pitao zašto je upravo on preživio i da su u biti auschwitz preživjeli oni koji su bili snalažljiviji, sebičniji i jači... a ne i bolji... to ga je jako tištilo.
on u onom drugom filmu nije nešto pretjerano pušioali zato imamo radu šerbedžiju, bez njega ne može
![]()
ohttp://cudaprirode.com/portal/bphr/6...zovni-programo
http://cudaprirode.com/portal/bphr/6...azovni-program
još jedan razlog zašto više neću plaćati prertplatu. rađe nek mi zapečate tv.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 24.02.2014. at 17:04
Tonči Matulić o novom ateizmu: Nisu dokazali da Bog ne postoji, ali jesu da imaju neizlječive predrasude o Njemu
Baš informativno![]()
Ugandu nam je don Stojic isticao kao dobar primjer gdje se zahvaljujuci djelovanju crkve smanjio broj oboljelih od AIDSa. Tu sam vec linkala negdje i rezultate UNovih studija koje naravno opovrgavaju ove tvrdnje. I dalje im ide dobro. Dozivotni zatvor za homoseksualce.
http://www.jutarnji.hr/dozivotni-zat...luku-/1168051/
"Unatoč tome što je američki predsjednik Barack Obama bio među kritičarima zakona protiv homoseksualaca, činjenica je da su upravo kršćanske misije financirane donacijama američkih vjernika jedan od ključnih izvora jačanja homofobije u Africi."
Francuska feministica Elisabeth Badinter o feminizmu i modernom majčinstvu, zanimljiv pogled na stvari.
http://www.tportal.hr/lifestyle/obit...=clanci_manual
http://www.theguardian.com/books/201...adinter-review
Moj glas protiv da ce arendt bit zanimljiva tinejdzerima. U stvari, meni je depresivno bilo ovo kako su je zidovio sudili za natpise o eichmannu i tako podsjetilo na situaciju ovdje u smislu da intelektualno posten o a ne emotivno pisanje izolira i ima najmanju prodju i razocarava i one koje volis. Super mi jeila scena kad joj umire frend koji je pita dobro, reci mi, volis li ti zidove, a ona kaze, joj pa znas mene, ne mogu ja voljeti neki narod ja volim tebe. Ona je sva za individualnu osobu...ne toliko ovo vasi-nasi u smislu nacija.
Posljednje uređivanje od ina33 : 25.02.2014. at 06:25
Ovdje se već razglabalo na temu ovog članka: Moderno-majčinstvo-je-horor-za-žene-majka-postaje-rob-svog-djeteta
Ne sjećam se doduše rasprave, ali Badinter je, slagali se s njom ili ne, poticajna za razmišljanje.
Napisala je i L'Amour en plus: histoire de l'amour maternel (XVIIe-XXe siècle). Za tu knjigu nisam čula do pred pola godine, do predavanja jedne etnologinje. Prema Badinter majčinstvo je relativno novija pojava, u velikoj je mjeri socijalno uvjetovano i mijenja se, zavisno o vremenu.
Tvrdi da su majke u prošlosti bile indiferentne prema svojim potomcima, a da se novi tip ženskog ponašanja - majčinstva pojavio tamo negdje krajem 18. stoljeća.
Pretpostavljam da ovdje ima vas koji ste čitali tu knjigu, ja nisam pa neću duljiti, no bilo bi interesantno čuti više o tome.
Uopće se ne sjećam da se razglabalo o tome, baš sam se i čudila kako nitko nije spomenuo, lol, idem vidjeti temu (sad kad vidim da sam i pisala na njoj)
Ova knjiga zvuči dosta zanimljivo, je li prevedena barem na engleski?
Mislim da je to ova, naslov nije doslovno preveden, ali prema godini prvog izdanja, mislim da je to to: Mother_Love
ne znam jel se pisalo ovdje o knjizi OSMI GRIJEH-POSLUH Natalije Princi-Duhović. jako zanimljiva i čitljiva za sve generacije
A evo i prvog dijela zanimljivog serijala: intervju-s-igorom-dudom-radnici-su-u-odmaralistima-ljetovali-po-svojoj-volji-dostojanstveno-i-u-pola-cijene
sad u saboru raspravljaju o zakonu o životnim partnerstvima![]()
vidimo se sutra?
https://www.facebook.com/events/283246171827476/
Jeste li gledale večeras na HTV2 dokumentarac o Dixie Chicks: Shut up and sing?
Bezveze sa upalila tv i ostala prikovana, čak sam se i rascmoljila. Divne žene, Natalie je baš karakter, a cijela epizoda s izjavom o Bushu i ratu u Iraku bizarna, ali (i) to je Amerika.
Da, i ja sam si mislila, oh, kako poznato...
Isto sam malo jutjubala i guglala kasnije, odlične su muzičarke. Natalie Maines![]()
Kad vam se već ne da razgovarati, evo nešto za čitanje: Jadranka Brnčić o svećenicima i njihovim ženama.
Posljednje uređivanje od Zuska : 02.03.2014. at 23:34
Predavala mi je na poslijediplomskom, jako mi se svidjela
Danas sam naletjela na ovo: http://www.rudan.info/muzare/
Čini mi se da je pročitala Elisabeth Badinter: Sukob - kako ideal suvremenog majčinstva ugrožava ženu, i parafrazirala na sebi svojstven način.
Za one koje gledaju njemacku ili francusku TV - od 8.3. do 14.3. ide ciklus filmova o snaznim zenama, aktivisticama:
http://www.arte.tv/sites/de/seiten/s...rmen-auf-arte/
Baš mi je žao da sam ga propustila, morat ću vidjeti ima li ga na TV na zahtjev... Ili ako znate kad je i ima li reprize, stavite tu termin.
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...ay-dijete.html
kako divno... u selcu se spaljuje majka i dijete s natpisom "GAY dijete iz epruvete". sramota!
Meni je degutantna ideja da se spaljuju likovi ljudi. Vidjeli ste koga su spalili u Omišu.
Evo šibenskog priloga: http://www.sibenik.in/sibenik/foto-m...ica/20003.html
Možda bi antropolozi imali objašnjenje zašto su ovakve radnje korisne, ali ja za to mogu samo osjećati prezir. Pri tome nisam nikakav fan Jovanovića i društva - meni bi bilo grozno i da spale lutku one gospođe čije ime ne bih spominjala.
Takvih se ljudi treba bojati, užas. Ma kako je nekome uopće moglo pasti na pamet spaljivati dijete :zbljuv:
Meni je u cijeloj priči najgora apatija s kojom sam pročitala vijest.
Ono, potpuni nedostatak iznenađenja.
Dotle smo došli, nikakav, pa čak ni takav primitivizam me od ovog naroda više ne može šokirati![]()
Ja se ovdje slažem s Juranom. Spaljivanje likova konkretnih ljudi je grozno samo po sebi. A ako nije tako grozno, nego je samo simbol (pa je spaljivanje Keruma, Jovanovića...u redu), onda ne treba potencirati ideju da je grozno spaljivati dijete. Dosta je zgroziti se nad izborom dežurnog krivca, koji je dno dna (izbor).
Meni nije isto. Naravno da se ne radi o pravom, nego simboličnom spaljivanju. Izražavanju stava što je u našoj okolini najgore i što bismo htjeli da nestane. Kad se spaljuje Kerum, Linić, Jovanović... radi se o pojedincima, koji sjede negdje dobro zaštićeni i može ih pogoditi što se spaljuje njihov lik, ali se mogu i s visoka nasmijati tim siromasima na čiji će račun nastaviti lagodno živjeti.
U ovom slučaju ta je akcija uperena prema ljudima koji žive među nama, koji već moraju skrivati svoje probleme (radilo se tu o neplodnosti ili homoseksualnosti). A najgore je to što se mržnja iskazuje prema njihovoj djeci, koju kao i svi roditelji žele zaštititi.