U kršćanskom svijetu živimo skoro 2000 godina, unutar kršćanske civilizacije proisteklo je sve ono što u zapadnom svijetu danas imamo, kako Vatikan, tako i sekularizam.
Pokrivanje žene-civila, koja bi u ISILU, ili inačici islamske države, bila kamenovana, ubijena da skine odjeću ili se odrekne vjere, nije usporedivo s časnom sestrom-redovnicom, koja svoju odjeću nosi isto kao što ju nose i svećenici nekih drugih religija, budistički monasi ili bilo tko drugi, dobrovoljno, posvećena je tom životu jer se za njega odlučila, a onog trena kad želi iz njega izaći neće platiti životom niti će joj vlas s glave pasti, u bilo kojem smislu (npr. bivša časna sestra Bernardica kod nas).
Ovo uopće nije topic gdje bih željela objašnjavati ogromne i potpuno nespojive elemente islama i kršćanstva, ali onaj tko mi želi vjerovati, vjerovat će da se nikad u svom životu ne bi želio u stvarnosti osvjedočiti o primjenu militantnog i fundamentalnog islama. Jednako bi tu nastradali i ateisti i kršćani.
Takvo, vojno, militantno, kršćanstvo, uopće ne postoji, u svojoj srži ne može ga uopće biti.
Vjera koja počiva na maksimi - ljubi svog neprijatelja i opraštaj nebrojeno puta u životu ne može ubijati.
Bit i temelj kršćanstva je sam Isus, koji je bio bez trunke osvajačkih pretenzija,
bazirao se isključivo na savjest i srce čovjeka, na posve dobrovoljni pristup,
a sve varijacije koje su ikad odstupale od toga, nisu izvorno kršćanske ili su izvitoperene u određenim povjesnim momentima.
Kršćani su po svojoj vjeri dužni izjasniti se pred ljudima da su kršćani, dužni su po evanđelju to posvjedočiti i ne zasramiti se svoje vjere, to nam izričito piše i otuda ono što vas možda nervira - zašto se izjašnjavaju, zašto to moraju reći?
Zato što nikad ne znaš tko je "tragač" za vjerom, za smislom, ako mu možeš pomoći, ako on to želi, možda ti se obrati, reci , posvjedoči mu, a ako ne želi, makni se. No, nema prisile ako netko želi otići iz Crkve jer to ionako nije vjera bazirana na papirima.
Ne bih se javljala jer ne vidim da će i nakon ovoga itko išta razumjeti, kad ni rehab uopće nije shvaćena, no
daleko su te dvije opcije, svemirski daleko, osim možda u realnom svakodnevnom životu "umjerenih" vjernika koji žive moralno.
Baš kao što moralno žive i mnogi ateisti, to mi nije tema jer ovdje se izjednačavaju neki elementi islama i kršćanstva.
Zbilja nikome ne želim da ga ikad zadese tekovine ISILA, moguće da bi poželio u tom trenutku, tu navodnu, "kršćansku netoleranciju" o koju se sad spotiče.