Kanga, točno, nekoliko razina. I na tim razinama stvari nisu crno bijele, kao što to nisu nikad i nigdje.

Neći ni ja početi slušati Seve, nije to moj cup of tea, ali meni je doživljaj nečijeg opusa povezan i s cjelokupnim doživljajem dotičnog "umjetnika" ili "umjetnice". Pa tako kad čujem Thompsona, osjećam da mi se preokreće želudac, kad čujem Rozgu, ustritraju mi živci. Kad čujem Seve, ne doživim nikakav dobar, ali - što je uspjeh - bogme ni loš osjećaj. Dočim sam u 90-tima na nju imala slične reakcije želuca i živaca. Postala mi je simpa, šta ću.