Citiraj Kanga prvotno napisa Vidi poruku
Djeca su sama dala izvrsnu dijagnozu obrazovnog sustava.
Da, to je njihova perspektiva, ali zapravo ne zadire u srž problema. Odnosno, ne stavlja nastavnika u centar, nego njih, a meni je i to dio problema.

Moj osjećaj je da se nastavnika se uglavnom kritizira. Stalno neki prijedlozi da mora napraviti predmet zanimljivim, da mora koristiti napredne tehnologije, bilo bi najbolje kad bi svaki nastavnik producirao barem 2-3 crtića ili dokumentarca godišnje koji bi na šaljiv i zabavan način potaknuo učenika da pokuša razumjeti gradivo. Ovdje ni ne mislim na ove koji nemaju odgovarajuću stručnu spremu, to je nedopustiv problem. Nastavnik s odgovarajućom spremom niti je plaćen za takav rad, niti je obrazovan za to, niti ga potpuno naopako postavljen sustav podupire da djeci objašnjava da trebaju biti društveno korisni i da će biti i sami sretniji budu li uspješni na temelju kompetencija. On mora biti neiscrpno motiviran ne znam s čim, da pun entuzijazma dolazi na posao.

S druge strane vidim problem godišnjih odmora u školama, koji kao da služe kao kompenzacija za nanešenu materijalnu štetu. Imate male plaće, al vas u pravilu nitko ne pita radite li vi uistinu u vrijeme ferija 8 sati dnevno. U vrijeme ferija se svašta stigne naučiti i napraviti u 40satnom radnom vremenu, ali za to treba imati osigurano radno mjesto za računalom, neki budžet za dalje obrazovanje. Tih tečajeva isto ima puno previše užasno loših, to bi isto trebalo evaluirati prvo, i to neki strani neovisni evaluatori. Ovako nema nikakve dobrobiti. Ja sam naivno od bivšeg poslodavca tražila neke tečajeve, po naslovu jako bitne za moj tadašnji posao, čovjek mi platio, a nisam ništa korisnog naučila. Sve krasno, organizirano u hotelu, veliki gubitak vremena. Uz odgovarajuću plaću i godišnji odmor od max 30 dana kao i mi svi ostali, pozitivnu atmosferu u državnoj politici i u zbornici, kvalitetna ponuda nastavka obrazovanja, čini mi se da bi se dobio bolji kadar. Ovako stvarno ne znam kako dobiti kvalitetan kadar za matematiku, fiziku, kemiju, tehnički odgoj, strane jezike, kad ti ljudi mogu dobiti barem 50% veći dohodak u privredi.


Vjerojatno je pol toga što mislim "kafanski pristup", ali mi se čini da su neka rješenja ponuđena u Jokićevoj reformi, da je entuzijazam motiviranih nastavnika iščeznuo i zato sam prilično pesimistična da ima neke šanse da se nešto promijeni, jer ne vjerujem da ima više ljudi koji bi proveli neku reformu kako treba, čak i kad bi se uspješno izignorirali uvrijeđeni akademici.