ja sam tek ovdje, zg i dalje, prvi put vidjela i cula to "muskarci naprijed", iskreno me sokiralo, naljutilo, uvrijedilo
ali to je bilo ima +20 godina, otad sve rjeđe to čujem, a i kad kažu, gotovo se ne poštuje

sprovodi u mojoj obitelji su bez svecenika, bude tu govora prijatelja, citanja pjesama, glazbe, onako lijepo je, svecano, u skladu sa zivotnim izborima umrloga

lani sam bila na izuzetno teskom i tuznom sprovodu jednoj mladoj osobi, oprostajni govor (kako se to zove?) je drzao svecenik koji je bio blizak obitelji, a govor koji je odrzao bio je predivan, obracao se obitelji i prijateljima na jedan tako umirujuci nacin dajuci im "upute" kako da se dalje nose s osjecajima i propitivanjima (radilo se o samoubojstvu izuzetno mlade osobe), tako da nikad ne znas gdje ces naci utjehu

sto se tice onog sto je netko rekao da u bolesti svi postanu vjernici, moja prababa je umrla u devedesetpetoj, pred smrt je htjela otic titu na grob (i otisla)