Unaprijed se ispričavam što ću secirati, ali sam se pogubila u ovoj raspravi i više mi nije jasno oko čega se zapravo ne slažemo. Dakle, vertex napisa:
u međuvremenu sam bila i na Sevinom koncertu, pa shvatila da je i ona napisala dio svojih pjesama. I sad zapravo ne kužim, šta je tek to, kad se tvrdi da nema žena koje pišu svoje pjesme. I zašto bi čovjek zaobišao Severinu, pa što god mislio o njezinoj glazbi?
meni to daje na još jedan primjer omalovažavanja ženskog postignuća
tako se i Seve našla u mom toku misli: ako žena puni Arene, redom, i uz to je i napisala dio svoje glazbe, kako je moguće da je neprimijećena?
Ako je ovo jedino o čemu raspravljamo, dakle, ne Severina kao feministkinja, role-model, aktivistica; nego kao glazbenica; onda mi je žao, ali nema te političke korektnosti i uvažavanja tuđih sloboda koji će mene natjerati da Severini priznam postignuća. Njezini visoko producirani koncerti su čisti obrt, zanat, biznis. Sasvim je u redu da se ljudi dobro zabavljaju na njima, ali to nije umjetnost. Meni ne prenose nikakvu emociju, nikad nijedna poruka tih pjesama nije došla do mene, nijednom mi nije došlo da zaplešem na njih.
Zašto da je primijetim ako nemam što primijetiti?

Mogu joj odati priznanje za profesionalnost i nos za biznis, ali za glazbene domete ne.
Meni je glazba presveta.