i moja Šefica je novopečeni nevjernik (potencijalni nacista) u razredu, ali sada to nije frka jer je u dvije godine ipak upoznala drugu djecu i ona nju, dokazala se i pokazala osobnost. valjda zbog toga što sad više nije s njima u razredu za vrijeme tog sata neće ovi ostali očekivati da joj počnu rasti rogovi. inače, nije da smo brojali i prebrojavali, ali kako mi je rekla što su radili dok je bio vjeronauk (njihova razrednica bude s njima u drugoj učionici i pišu zadaće, vježbaju, uglavnom imaju neki sadržaj i ona ih ne napušta što mislim da je svakako za pohvaliti), čini mi se da ih je čak 6 koji ne idu, pa je to već pristojan broj, a i neke od vrlo "popularnih", odnosno cool kako bi Šefica rekla cura su među njima (sad i moja, za koju neki kažu isto da je cool, bar mi ona tako to kaže i pita što to zapravo znači biti cool). možda će uskoro ne ići na vjeronauk postati cool, tko bi ga znao.

budući da se, koliko je meni poznato, na ovim našim prostorima ne tako davno, ubijalo, osnivalo logore i radilo ono čega se ni najžešći nacisti ne bi posramili, a nitko od vođa tih "parada" nije bio deklarirani ateist, već naprotiv, na svim stranama sve veliki vjernici s Isusom, Hristom, Alahom u srcu, meni se ipak čini da bi djeci u osmom razredu teško bilo prodati priču o povezanosti ateizma i zločina. potpuno je pogrešno (i uvredljivo) dovoditi u vezu vjeru/nevjeru sa sposobnošću počinjenja zločina, ali je teško i objasniti djeci (a i sebi, pretpostavljam) kako je moguće da su ljudi koji su vjernici sposobni činiti takve stvari. zato se, praktično i jednostavno, treba reći da su oni koji su ih počinili živjeli bez boga (dakle, odreći se "svojih"), a one koji se deklariraju kao ateisti a svojim djelima svjedoče da su dobri, humani, pošteni... proglasiti vjernicima koji zapravo jadni ne znaju da to jesu (ono, oni žive s bogom iako to ne žele priznati). dakle, "zli" vjernici su zapravo ateisti, a dobri ateisti su zapravo vjernici. pitanje za milijun kuna - koliki je omjer vjernika i ateista?