Kanga prvotno napisa
Stišće me oko srca zadnja dva dana da ne mogu to opisati... U subotu me nazvala teta koja nam dolazi od 9 do 11 skuhati ručak i pripaziti malo na malca (4.r. OŠ) kojem škola počinje u 11.30. Kaže mi da joj se čini da malac ima problema u školi i da joj ga je jako žao, ali neka mu ne govorim da mi je pričala o tome jer mu je obećala da neće. Radi se o tome da ga je prošli tjedan nazvao dječak iz razreda i ona je sa strane slušala taj razgovor. Prvo ga je izgleda napao zašto je njegova mama dolazila u školu (dolazila sam zbog jednog drugog problema koji učiteljica očito nije najtaktičnije riješila) jer se malac branio da "joj nije on rekao da ide", a zatim mu je izgleda počeo nabadati na nos što ne ide na vjeronauk, jer je malac obrambenim tonom odgovarao "pa što onda, vjerujem u boga!", "zato jer mi roditelji ne daju!" i na kraju je došlo do toga da mu je na telefon recitirao oče naš da valjda dokaže ispravnost svoje vjere... Ono što je najgore, odbijao je o tome pričati s tetom, a pogotovo mu se nije svidjela ideja da meni ispriča što je bilo. Jučer sam u više navrata pokušavala s njim zapodjenuti razgovor o tome, ali bezuspješno - tako je naprasito zaobilazio tu temu da to nije za vjerovati, na kraju sam ga direktno pitala jel' ga taj dječak zvao možda i drugi dan (zvao ga je dan ranije zbog zadaće) na što se on malo zamislio i mrtav-hladan odgovorio da ne... Što da radim ??