Mislim, da ste se zabrzale, s tim: nije pitanje odluke.
Pa da pojasnim:
Ja sam sto ono kaže jen, ateist oduvijek. No, odrasla sam u ateistickoj obitelji, u socijalizmu, gdje religija nije bila bas prisutna u svakodnevnom životu. Crkvu sam prvi put vidjela iznutra, valjda sa 18 godina.
Da li bih ja bila ateist sa svojih recimo 6 godina, da mi je mama npr. Zeljka Markić. Vjerojatno ne, mada ne znam. Da li bih ja bila vjernik, da sam kćer Markićina i da imam 6 godina. Neki bi rekli da. Ja bih rekla ne bih bila ni jedno ni drugo.

Ja bih se odredila što jesam onda, kad bih bila dovoljno zrela da razumijem što znači jedno, a što znači drugo. Dakle ja sam sa 6 godina bila deklarirani ateist.
Istinski ateist sam postala sa recimo 14stak, kad sam mogla reflektirati sto to zapravo jest.
Isto bi bilo i da sam bila Markičina kći. To je ono, sto ja mislim, kad kažem da je to odluka.

Ili je m. Od cvijete vjernica, jer kaže sa svojih 6 ili 7: ja vjerujem u boga?
Ja mislim da ne, a vi mislite kako mislite.
Ni moja kći nije bila ateista kada je sa svojih 7 govorila, ja ne vjerujem.
Sada jeste.