yours in free thought (ireligiozni topic) - 4. dio

[marta]

Moja iskustvo je da se masa vjrnika koje znam uzasava smrti. Nisam stekla dojam uopce da im vjera ista olaksava u to smislu.

[Mojca]

Moja iskustvo je da se masa vjrnika koje znam uzasava smrti. Nisam stekla dojam uopce da im vjera ista olaksava u to smislu.

Tko zna što imaju na duši, pa znaju da neće u raj... frka im je.
Šala... ali strah od smrti je strašan... vidjela sam to kod pok. sveki... a nije imala niš na duši... fakat je cijeli život "propatila" i iako se vratila vjeri tek par godina pred smrt, bilo je strašno za gledati kako se pati jer se ne može prepustiti, strah ju je držao na životu... mjesecima je odlazila.
Mislim da to nema veze s vjerom...

[sillyme]

Moja ce skoro sest, isto je pocela s vjerom i povezanim pitanjima, tipa: zasto nemam kumu (valjda joj fali poklona ), zasto nemam dva imena, zasto mi nemamo nasu crkvu u koju idemo kao drugi i sto se tamo radi, itd.
Ja se trudim jasno joj reci zasto (ponekad imam inspiraciju a ponekad ne), uglavnom svela sam na to da tata i ja mislimo da ono sto se prica u crkvi nije istina i zato ne idemo tamo to slusati. Ne znam kako to jednostavnije i tocnije objasniti. Alternativu prezentiram neutralno, u stilu "neki vjeruju" ali sam joj rekla da ne znam zasto. Mislim da je jos premala da shvati vecinu mojih razmisljanja zasto ja ne vjerujem niti to cijenim kao neku vrlinu, a i da joj objasnim kako je oportuno takva razmisljanja zadrzati u javnosti za sebe.

za sad je njen Deklarirani stav da ona vjeruje u boga, sto se primarno ocituje kad igramo covjece ne ljuti se jer ponavlja "molim te boze, molim te da dobijem tri"
za sad m je smijesno, na zalost od jeseni vec vjerojatno nece biti tako smjesno sve skupa... Budemo vidjeli kako ce to ici.

[tanja_b]

Moja ce skoro sest, isto je pocela s vjerom i povezanim pitanjima, tipa: zasto nemam kumu (valjda joj fali poklona ), zasto nemam dva imena, zasto mi nemamo nasu crkvu u koju idemo kao drugi i sto se tamo radi, itd.
Ja se trudim jasno joj reci zasto (ponekad imam inspiraciju a ponekad ne), uglavnom svela sam na to da tata i ja mislimo da ono sto se prica u crkvi nije istina i zato ne idemo tamo to slusati. Ne znam kako to jednostavnije i tocnije objasniti. Alternativu prezentiram neutralno, u stilu "neki vjeruju" ali sam joj rekla da ne znam zasto. Mislim da je jos premala da shvati vecinu mojih razmisljanja zasto ja ne vjerujem niti to cijenim kao neku vrlinu, a i da joj objasnim kako je oportuno takva razmisljanja zadrzati u javnosti za sebe.

za sad je njen Deklarirani stav da ona vjeruje u boga, sto se primarno ocituje kad igramo covjece ne ljuti se jer ponavlja "molim te boze, molim te da dobijem tri"
za sad m je smijesno, na zalost od jeseni vec vjerojatno nece biti tako smjesno sve skupa... Budemo vidjeli kako ce to ici.

Joj, i mene moj tako zna pitati da zašto on nema dva imena ali to je više iz zafrkancije.
Inače, do 4. razreda je u potpunosti sjelo i njegovo nepohađanje vjeronauka, i prihvaćanje naše nereligioznosti same po sebi, stvari su nekako same sjele na svoje mjesto. I o evoluciji i o religijama smo imali više rasprava, sve razumije i sve shvaća. I unatoč tome, znam čuti od njega fraze u stilu "molim te bože da padne snijeg" ili "daj bože da bude ovako ili onako". Nekako mi to više vuče na neki urođeni dječji fatalizam.

Posebna su pak priča vjerski sadržaji u praktički svim školskim predmetima, osim matematike ove godine su za zadaću iz hrvatskog (hrvatskog, ne vjeronauka!) morali napisati pjesmicu o Isusovom rođenju. On je napisao nešto totalno pobožno, očito je dovoljno dobro shvatio što se od njega traži. Ne znam samo da li da budem zadovoljna zbog toga, ili bi mi ipak bilo draže da je nadrljao nešto bezveze.

[sillyme]

Joj, i mene moj tako zna pitati da zašto on nema dva imena ali to je više iz zafrkancije.
Inače, do 4. razreda je u potpunosti sjelo i njegovo nepohađanje vjeronauka, i prihvaćanje naše nereligioznosti same po sebi, stvari su nekako same sjele na svoje mjesto. I o evoluciji i o religijama smo imali više rasprava, sve razumije i sve shvaća. I unatoč tome, znam čuti od njega fraze u stilu "molim te bože da padne snijeg" ili "daj bože da bude ovako ili onako". Nekako mi to više vuče na neki urođeni dječji fatalizam.

Posebna su pak priča vjerski sadržaji u praktički svim školskim predmetima, osim matematike ove godine su za zadaću iz hrvatskog (hrvatskog, ne vjeronauka!) morali napisati pjesmicu o Isusovom rođenju. On je napisao nešto totalno pobožno, očito je dovoljno dobro shvatio što se od njega traži. Ne znam samo da li da budem zadovoljna zbog toga, ili bi mi ipak bilo draže da je nadrljao nešto bezveze.

To je nekako i meni mantra, da prezivimo prva cetiri razreda da ne ide na vjeronauk, pa da je prodje to djetinje zaneseno uklapanje i vjerovanje svim zivim i da formira cvrstinu svojih stavova (sjecam se da su i mene jednom s 9 godina na ljetovanju "obratili" i skoro uvjerili da ima neki bog koji visi sve i cuje sve, da sam trazila da idem u crkvu - srecom, moja mama je to dobro odhendlala tako da me brzo proslo, a u razredu vecina nije isla na vjeronauk niti smo o tome pricali osim na nivou da netko ide na vjeronauk a drugi u varsavsku, pa nije bilo nikakvog vrsnjackog pritiska po tom pitanju)

sto se tice pjesmice, mislim da cu se morati suzdrzavati jer bi moja prva pomisao bila da potaknem komentarom dijete na nesto subverzivno u inat takvom odvratnom sustavu i konformistickoj prisili nad svim nama (isti bi poriv imala na zadacu kako mama pece kolace i ne zna raditi na racunalu a tata popravlja auto ili stovec rade "glave obitelji" - ne volim predrasude, a pogotovo ne one koje se ticu mene, npr predrasude da su svi Hrvati katolici )

[tanja_b]

sto se tice pjesmice, mislim da cu se morati suzdrzavati jer bi moja prva pomisao bila da potaknem komentarom dijete na nesto subverzivno u inat takvom odvratnom sustavu i konformistickoj prisili nad svim nama (isti bi poriv imala na zadacu kako mama pece kolace i ne zna raditi na racunalu a tata popravlja auto ili stovec rade "glave obitelji" - ne volim predrasude, a pogotovo ne one koje se ticu mene, npr predrasude da su svi Hrvati katolici )

Ovako bi i meni palo na pamet prije 2-3 godine.
Sad, više ne. Prvo, vidim da mi dijete uopće nije kapacitet za bilo što subverzivno on ne kuži ni ironiju, ni suptilno podbadanje, naprosto sve shvaća doslovno. Drugo, imam dojam da je kod učiteljice ionako pod povećalom (između ostalog, i zbog tog nesretnog vjeronauka, jer sam jedino ja imala prigovora na sjedenje u razredu za vrijeme tog sata i slične običaje). Kad se sve skupa zbroji, draže mi je da u takvim zadacima ne talasa, bitno mi je da vidim da razumije cijelu situaciju (i za tu pjesmicu mi je rekao: A čuj, što sam drugo mogao napisati?). Moramo birati svoje bitke, ja osobno smatram da je, uz njega takvog kakav jest, i uz oportunistički raspoloženu okolinu, veliki uspjeh što smo izbjegli cijelu priču oko vjeronauka na kojeg "svi idu".