Čestitke humanisti(ca)ma.
Čini mi se da bi moglo biti zanimljivo pogledati knjigu. Iz članka se ne vidi baš sadržaj, nego statistika i neke smjernice tipa:
"In the process, it shows how women in scripture dealt with issues such as poverty, faith, infertility, marriage, prayer, rape and war."
ili
"The women in the Bible are healers, teachers, evangelists, wives, mothers — as well as victims of terrible violence"
Žene u bibliji
Jupi, javite za MSU eventove, baš mi je drago.
Danas mi zapeo za oko jedan članak, malo je stila "dojena su djeca inteligentnija", ali... ali zapravo odražava moj neki osobni odogovor na pitanje zašto ja biram ireligioznost, a ne shvaćam to nekim manom/manjkom nečega, nego mi je visokovrijedna, a neću sad spominjat terminologiju "dara", ali ono... ja to smatram svojom vrijednošću i puninom, ma kakvi "odustvo vrijednosti" ili "praznoća":
http://www.index.hr/mobile/clanak.as...mame&id=799232
Ja si često pomislim za neke osobe - "Hm, a vidiš inače je dosta logična osoba!", budući da je iz moje perspektive religioznost apsolutni feler u logici. Vjerojatno nije baš "pristojno" razmišljanje, al ulovim se svako toliko. Srećom ne kažem naglas.
Moje iskustvo (ili bolje rečeno dojam) je da su mi u tipično muškim intelektualnim disciplinama ireligiozni muškarci puno bliži u promišljanju od religioznih, dok u ovim malo nježnijim - socijalnim, oni znaju biti za moj ukus preracionalni. Religiozni naravno padaju na tom socijalnom testu kad je riječ o klasičnim nesuglasicama (LGTB, pobačaj, IVF). Nije to naravno isključivo tako, ali mi se čini da je pretežno. Sa ženama ne diskutiram na taj način pa ne znam.
ina, ovo s indexa je zapravo prepričano http://www.latimes.com/opinion/op-ed...115-story.html što je MC već bila stavila link.
nipošto, samo što te čita pola forumada, imam poprilično ambivaletan stav oko religioznosti. prihvaćam je kao ljudsku potrebu, i kao takva mi ne mora biti logična. a možda u krajnju ruku bi trebala biti, jer i potrebu kao takvu mogu si razumno objasniti. nisam još na čisto s tim.
na žalost sam se tu poprilično razočarala u ireligiozne muškarce. možda jer sam puno toga od njih očekivala, kao što inače imam naivno mišljenje o ljudima koji su recimo visokoobrazovani. pretpostavljuajući da fakultet ljudima osim znanja pruža i jednu širu, humanističku dimenziju promišljanja. no, na balkanu je to ipak drugačije... pa fakultet kao takav nije nikakav jamac da se radi i o kritički promišljajućoj, ali i empatičnoj osobi. to posebno važi za medicinare... nisu svi naravno, ali ih je više nego što bih očekivala - šovinisti, seksisti, homofobi, egoisti, kompleksaši... itd.Moje iskustvo (ili bolje rečeno dojam) je da su mi u tipično muškim intelektualnim disciplinama ireligiozni muškarci puno bliži u promišljanju od religioznih, dok u ovim malo nježnijim - socijalnim, oni znaju biti za moj ukus preracionalni. Religiozni naravno padaju na tom socijalnom testu kad je riječ o klasičnim nesuglasicama (LGTB, pobačaj, IVF). Nije to naravno isključivo tako, ali mi se čini da je pretežno. Sa ženama ne diskutiram na taj način pa ne znam.
tako je nekako i s ireligioznim muškarcima. barem ovo što imam prilike pročitati na fb. feministički osviješteni muškarci su mi po razmišljanjima najbliži, bili religiozni ili ne.
Ja cu iz svog iskustva potvrditi da ne samo medju visokoobrazovanima, nego jos tuznije, medju onima koji obrazuju visokoobrazovane, ima jako puno ljudi koji nisu spremni propitkivati, istrazivati, suprotstaviti se bujici...
U mojim ocima oni gube licni integritet, tako da na titule gledam kao na garderobu i na cipele osobe koja ih nosi - mogu se kititi, ali sustinski su ono sto se krije ispod tih dzidza. I ako ih demaskiramo, najcesce ispadne da su mediokriteti.
A sad otvaramo jednu siru temu koliko su (recimo drustvene)znanosti u hrvatskoj otvorene a koliko je to jedan uski krug..s posebnim izvitoperenostima pa iznjedruju hagioterapiji koja bi po red flags of quackery vjerojatno...pala. Prirodnjaci tu ipak bolje prolaze, moraju sa svijetom komunicirat i ne mogu bit solo. Uzmite ovo ko komentar laika-promatraca.
Meni se cini da sto je covjek u svom fahu veca manga to je pristupacniji i otvoreniji.
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.02.2015. at 19:11
Ma je, al se tjesim da me ne pozna bas pola foruma. Sad se ne razlikujem bas od komentatora provokatora u dnevnom tisku.
Što se visokoobrazovanih i šovinizma tiče, svega ima. I onih koji su skroz korektni, i onih koji su turbo primitivni, ima skrivenih, ima otvorenih, ima onih koji za sebe misle da su obozavatelji zena pa ih "posebno" tretiraju i "štite" njihov nježni mozak.
Ali u biti mi je nekad zanimljivo kako se tretman mijenja u ovisnosti o "kolicini sminke", i to i kod onih najkorektnijih. Znam da je to prirodno, ali mi je svejedno zanimljivo u live verziji.
Je li tko gledao film Kandidat (The contender) ?
O senatorici koju predsjednik SAD-a predloži za potpredsjednicu, pa protivnici izvuku neki njezin navodni seksualni skandal iz studentskih dana?
Jučer sam ga gledala po drugi put, i opet me jednako prodrmao. Pravi film o ženskim pravima! preporučujem svim slobodnomisliteljicama.
Jesam,davno, super film! Sori za onaj link, ja la link od emse nisam mogla otvorit.
Ne znam jeste li već pisale o jučerašnjem Slovačkom referendumu...
Zbog male izlaznosti građana (21%) nije uspio referendum u Slovačkoj na kojem se odgovaralo ova pitanja:
1) Slažete li se da ni jedna zajednica, osim zajednice muškarca i žene, ne može nazvati bračnom?
2) Slažete li se da homoseksualnim osobama i grupama ne bi trebalo dopustiti posvajanje, a potom i odgajanje djece?
3) Slažete li se da škole ne mogu zahtijevati od djece da sudjeluju u obrazovanju koje se odnosi na spolno ponašanje i eutanaziju, ukoliko se roditelji i sama djeca ne slože sa sadržajem obrazovanja?
http://www.vecernji.hr/svijet/u-slov...-biraca-988609
http://www.slobodnadalmacija.hr/Svij...8/Default.aspx
http://narod.hr/eu/referendum-u-slov...ke-izlaznosti/
http://www.index.hr/vijesti/clanak/z...ku/799817.aspx
koji trol. ako pogledaš podatke državnog zavoda za statistiku, lijepo se vidi kako broj abortusa pada iz godine u godinu. krivulja je silazna.Bozanić je podsjetio i na Stepinčevo jasno stajalište o potrebi zaštite nerođene djece i njegove uvjerenosti da je "abortus zločin koji je u našoj domovini zauzeo toliki mah da pomalo dobiva karakter narodnoga samoubojstva".
A tek ovo:
Problematika pobačaja u RH utoliko postaje alarmantnija ako se zna da taj i takav HDZ pretendira da preuzme vlast na idućim parlamentarnim izjavama. Ante Ćorušić, predsjednik HDZ-ovog odbora za zdravstvo, predsjednik Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetriciju pri Hrvatskom liječničkom zboru i vjerojatni budući ministar zdravlja ako HDZ pobijedi na izborima, već je u medijima najavljivao da pravo na pobačaj treba ograničiti, te za žene koje žele pobaciti uvesti obvezu konzultiranja sa svećenikom. Ćorušićeve diskriminirajuće stavove njegova stranka bezuvjetno podupire.
kud tko, a mi lagano u srednji vijek...Ante Ćorušić, predsjednik HDZ-ovog odbora za zdravstvo, predsjednik Hrvatskog društva za ginekologiju i opstetriciju pri Hrvatskom liječničkom zboru i vjerojatni budući ministar zdravlja ako HDZ pobijedi na izborima, već je u medijima najavljivao da pravo na pobačaj treba ograničiti, te za žene koje žele pobaciti uvesti obvezu konzultiranja sa svećenikom. Ćorušićeve diskriminirajuće stavove njegova stranka bezuvjetno podupire.
on the bright side, nadam se da to (ipak) neće proći
A sa kim su se ateistkinje obavezne savjetovati ako zele prekinuti trudnocu? Bezobrazluku politicara iz regiona stvarno nema kraja. Rupa bez dna!
žene, vidimo se sutra oko podne na cvjetnom? bit će 1 billion rising![]()
Ovdje mi se ne čini toliki problem što prof. Ć. govori kao pripadnik jedne stranke. Veći je problem što je Ć. kao deklarirani borac protiv liječenja neplodnosti metodama medicinski potpomognute oplodnje i prava na prekid trudnoće, izabran za predsjednika Hrvatskog društva za ginekologiju i opstreticiju.
HDGO je stručna organizacija koja ima veliku odgovornost prema pacijentima i liječenju. HDGO donosi smjernice kliničke prakse u ginekologiji, opstreticiji, humanoj reprodukciji, fetalnoj medicini.
http://www.hdgo.hr/Default.aspx?sifraStranica=44
Što za pacijente, ali i za krovnu stručnu medicinku udrugu, znači izbor predsjednika koji se kao politički izrazito aktivna osoba javno deklarira protiv metoda liječenja neplodnosti koje predstavljaju zlatni standard liječenja i protiv prava žena na izbor na odlučivanje o prekidu trudnoće!?
Upravo je tema sekularizam u Duhovnim izazovima. P. Matvejevic je gost.
evo diljem hrvatske mole se pred bolnicama. ok., mogu se složiti da je pojedincima abortus neprihvatljiv, ali me ovakav način propagande i pritiska na javnost posebno odbija. gdje je kraj?
Čitajući o tome, više me uznemirio podatak da je do prošle godine na šibenskoj ginekologiji abortus obavljalo 7 od 9 liječnika, a sad ih obavlja samo njih dvoje.
Onda oni ispadaju kao neke budale što će raditi ono što svi drugi neće?!
Pa kad bi bilo dobre volje kod nadleznih, mozda bi se i to moglo rijesiti. Zna se ko je planirao potrebe za specijalistima ginekologije, ko je snosio troskove njihovog obrazovanja, a postoji i katalog klinickih vjestina u kome pise za koje su se vjestine i intervencije ginekolozi obucili. Neces da radis sve sto ti je u opisu posla i sto si na specijalizaciji naucio o tudjem trosku? Proradila savijest? OK brate, niza plata, jer odbijas da radis u cijelosti ono za sta si se skolovao. A ovim drugim sto podmecu ledja - bonus. Ako bi se ovo moglo zakonski sprovesti, vjerujem da bi mnogima "savijest" utihnula.
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvats...-kraljicu.html
'Bill i Hillary Clinton su poznati podupiratelji i promotori kulture smrti, to jest za pobačaj, protiv 'tradicionalnog' braka i protiv drugih tradicionalnih vrednota. Oni sustavno razgrađuju tradicionalne i konzervativne vrednote na kojima su izgrađeni SAD i zapadni svijet. Ravnopravnost spolova zvuči dobro, ali je paravan za globalnu promociju ubijanja nerođene djece. Uz to promoviraju gender equality, opet paravan za genderizam. Clintoni su predstavnici ekstremne lijevoliberalne opcije u SAD-u i to izvoze po svijetu', naglašava Batarelo.
Pita se zašto predsjednica Hrvatske 'dobrovoljno sudjeluje na takvom sastanku s vrlo dubioznim sadržajem' te najavljuje da će od njezinog Ureda tražiti razlog sudjelovanja na takvoj konferenciji.
Nisu zadovoljni Predsjednicom. Prije dva mjeseca bilo je ovako:
http://www.vigilare.org/hr/priopcenj...abar-kitarovic
pretpostavljam da smo već raspravljali o ovoj temi, ali meni je sad aktualna i pomalo sam pogubljena pa ne zamjerite što se ponavljam.
jučer je otišla moja najbolja prijateljica, moja skoro pa sestra. imam i biološku koju neizmjerno volim, ali mnogi su mislili kad bi S. i mene vidjeli zajedno da je ona moja prava sestra jer sam s njom imala više i fizičke i duhovne sličnosti nego s mojom Z.
kraj je bio neminovan, to smo već neko vrijeme znali, ali me ipak pogodio poput tsunamija. znala sam da pati, ali je bila tako puna života i prije samo nekoliko dana mi je rekla: "znaš bodulice, baš mi se ne da otići s ovog svijeta". naravno da sam joj govorila da još nikamo neće otići iako smo i ona i ja znali da lažem.
i sad sam ponovno u onom raspoloženju kad pomislim da bi mi bilo lakše da sam vjernik, da ovo nije konačno. nije mi prvi put. gubila sam do sad drage ljude, mama je otišla prije skoro 22 godine, još neki bliski ljudi su umrli i neću reći neistinu kad ustvrdim da je nakon nekog vremena lakše na neki način. barem nije tako konstantno kao na početku, nego te tuga zapljusne u valovima pa onda se neko vrijeme pritaji. i sve ja znam, da je smrt dio života, da nas sve to čeka, ali me ta nemogućnost pomisli da ćemo se kad tad ponovno sresti u ovakvim trenutcima pomalo muči i plaši.
kako vi izlazite na kraj s tim mislima. imate li barem na sekundu pomisao da možda postoji još neka dimenzija gdje je sve moguće? ono kad ti logika govori jedno, a dio tebe se tome pokušava oduprijeti.
neću više dužiti, nadam se da ste razumjele što želim reći. naprosto me zanima da li ste stvarno čvrste po pitanju svih ovih stavova, ili ipak u ovakvim trenutcima pomislite da niste sasvim svoji i da silno želite, onako ljudski sebično da konačnost zapravo ne postoji.
uh. moram priznati da mi je tesko odgovoriti. zasad sam jos uvijek stamena u svom uvjerenju konacnosti, ali treba reci da jos nisam dozivjela ni jedan "pravi" gubitak pa me mozda to ogranicava.
nadam se da ce takvo stanje jos potrajati.
Bodulice, zao mi je zbog tvog gubitka.
Zivot je cudnovat i zaista mi uopste nije ugodna misao da ce svega biti ali ne i mene/nas. Voljela bih da nije tako, a tjesi me samo pomisao da nepostojanja necu biti svjesna. Dvije bliske i drage osobe sam izgubila. Puno bih dala da ih opet vidim, pomirisem, zagrlim i cesto im se u mislima vracam i osjetim kao da su skoro tu. Lijepo je kad iza covjeka ostane neko kome je tako mnogo dao. Takav odnos ostavlja zive uspomene koje mogu da utjese, razgale, nasmiju i mi ih trebamo cuvati. Samo to. I sretna si jer imas iskustvo takvog prijateljstva.
apsolutno razumijem. gubitak dragih osoba me pokoleba i tako silno želim da sam u krivu u pogledu svog uvjerenja. pa pronalazim neke kompromise, ni sama ne znam kako, ja to sebi zovem kvazi-vjerničke faze. dakle, prije dvadeset godina i dva mjeseca otišla je moja baka, najdraže mi tada biće (mislila sam da taj gubitak neću preživjeti) i budući da je bila vjernica i ja sam se htjela pridružiti onima s kojima će se ona sada družiti i zaslužiti mjesto uz nju jednoga dana. i pokušala sam i bila sam baš štreberski pristupila, išla na mise, molila i usvojila "proceduru", sve je to trajalo određeno vrijeme, i moram priznati da mi je olakšalo, jako. vremenom mi je postalo jasno da je moj razum počeo dobivati bitku, da ja jednostavno ne mogu biti iskreni vjernik i tako se sve "vratilo" na mjesto. trajalo je to nekoliko mjeseci.
prekosutra će biti točno dva mjeseca da je bitku izgubio moj otac (umro je pet dana prije dvadesete godišnjice smrti svoje majke). i kako se taj odlazak približavao, ja sam bila svjesna da će me dostići moja kriza, da slijedi kvazi-vjernička faza. i došla je. ispraćen je uz svećenika i na sahrani sam jednostavno tom čovjeku vjerovala svaku riječ i na misi zadušnici nakon sahrane vjerovala i sudjelovala potpuno "isključenog" razuma, dakle, poneslo me i iskreno sam molila, ne mogu reći da sam samo "odradila". još se borim, nisam sigurna je li baš potpuno gotova, ali znam da mi olakša i da nije trajno stanje. i pri kraju je, osjećam to. još se s konačnošću nisam pomirila, ali znam da hoću, vremenom. prihvatila sam te krize kao dio života i uopće me ne dira to što postoje periodi u kojima bi pogubim i preispitujem, kako u ovom pitanju, tako i u mnogim drugim, sve je to normalno.
i ja sam ovako reagirala na svaki gubitak vrlo bliske osobe, u sve sam vjerovala, i u duhove i svašta. Samo da ih još jednom vidim, da im kažem da ih volim i da mi nedostaju
S vremenom, zamišljam ustvari te drage ljude u sebi, kao dio mene koji je ostao nakon što pravih njih više nema
Jako mi je žao zbog tvoje prijateljice![]()
Bodulice, sućut zbog tvoje prijateljice.
Da ti odgovorim na pitanje - ja sam samo jednom, prije 20-ak godina kad je naglo otišla jedna bliska mlada osoba, u fazi odbijanja da se to uopće dogodilo, pokušala vjerovati da nešto ima nakon naših života jer sam smatrala da zaslužujemo priliku za rastanak i da to ne može biti tako kako se dogodilo. Nije mi se dogodila nikakva vjernička faza i kolebanje, već naprosto - moramo se sresti opet želja i potreba da u to stvarno vjerujem. Kad sam prošla fazu žalovanja, opet sam se vratila...
Nakon toga odlazili su djedovi, poznanici, evo ovih dana odlazi i najdraža baka, ali nemam tih faza. U sebi imam ogromnu kolčinu ljubavi za nju, pričam joj svjesna da me možda ne razumije, masiram, pjevam, dala bih sve za još koji dan razgovora s njom. Ali znam da je njen odlazak pitanje sati i da je to to. Ona će nastaviti živjeti u svojm potomcima, u našim sjećanjima, u našim genima. I to je jedino što znam. Ne mogu se prisiliti vjerovati u nekakve živote nakon života, anđele, rajeve i slično. To nisam ja. Razumijem da takva vjerovanja ljudima olakšavaju gubitke, daju im nadu, zato se religiija toliko i održala.
Bodulicemoja sućut zbog gubitka prijateljice. Nekad sam i ja razmišljala o tome kako je vjernicima lakše zbog vjere i nade u ponovni susret. Sad... mislim da je to slaba utjeha, ako ostaneš bez nekog tko ti je protkan kroz život toliko snažno da osjetiš gubitak svaki dan, kako te može utješiti nada u susret za tko zna koliko godina? I opet treba naći mir i naučiti živjeti bez drage osobe, vjernik ili ne.
Ona će nastaviti živjeti u svojm potomcima, u našim sjećanjima, u našim genima.Ovo je moj način.zamišljam ustvari te drage ljude u sebi, kao dio mene koji je ostao nakon što pravih njih više nema
A nekad se dogode i neke neobjašnjive stvari. Jedno sunčano jutro prošle li pretprošle godine sam hodala prema poslu i ispred mene par koraka hodala je pogrbljena sijeda bakica kovrčave kose. S leđa je bila nevjerojatno slična mojoj dragoj baki koje nema već 12 godina i s kojom sam uvijek imala baš posebnu vezu. I hodam ja za njom u mislima kako me podsjeća na baku i kako mi baka nedostaje, a nekoliko koraka kasnije, nikog drugog nije bilo oko nas u to rano jutro, bakica se najednom okrene prema meni i kaže mi "divan je sunčan dan danas, uživaj u danu zlato".Čitav dan sam ostala pod dojmom tog događaja, ali istovremeno nekako puna srca. Ne tražim objašnjenje takvim događajima.
hvala vam
moram zapravo nadodati da kad razmišljam o nekakvom nastavku ovozemaljskog života uopće nemam u kombinaciji boga, isusa, svece ili bilo kakve nadnaravne sile već samo onako sebično ljude koje volim. i dok sad ovo pišem sjećam se jednog doživljaja kad me je prije par godina moja S. odvela na mirogoj na ispraćaj jednog njenog starijeg poznanika. sjedile smo u zadnjem redu dvorane za kremiranje i svećenik je govorio kako će čovjek od sada biti tamo gdje vlada vječita svjetlost, mir i spokoj. i tad me S. drmne laktom pod rebra i šapne mi: "jel ti čuješ bodulice što ovaj govori? ja tamo sigurno ne bu išla. pa crkli bi od dosade." i onda smo ona i ja poslije zamišljali onozemaljsko mjesto gdje bi bilo i lumpanja i mraka, a bome i neta. taman po našem guštu. tad je ona bila još zdrava i sve je trebala ostati samo zezancija.
ovo s frendicom je još jako friško da sam sad u onoj fazi da ne mogu vjerovati da je više ne mogu čuti mobitelom kad poželim, a bila mi je među prvima na listi brzog biranja, odmah iza mm, da više nema njenih poruka u inboxu i komentara na fejsu. nezamislivo mi je više ikad doći u zagreb, a da nje nema tamo. živjele smo u različitim gradovima, ali smo se često viđale. obje imamo odraslu djecu koja nas i ne trebaju previše pa smo stalno odlazile jedna drugoj. planirale smo ljeta, koncerte, nekad samo obične kave. doživjele smo puno lijepih trenutaka, ali toliko toga je ostalo neostvareno.
sad se treba naviknuti, a to je tako teško. zato bih strašno voljela vjerovati da ćemo nekako moći prevariti logiku i negdje se ponovno čuti i sresti. za sada barem u snovima. prošlu noć sam sanjala mamu nakon dužeg vremena i baš mi je bilo toplo oko srca kad sam se probudila. znam da to nije bila ona nego moja podsvijest, ali činila se tako živa i stvarna. noćas me opet muči nesanica...
Bodulice
Lijepo si rekla, prevariti logiku.
Žao mi je zbog odlaska tvoje frendice.
Bodulice, jako mi je žao i istinski suosjećam s tobom. Nekako se uvijek nadamo (barem ja), da ćemo u zrelim godinama života moći neopterećeno i bezbrižno uživati u plodovima svog truda sa osobama koje volimo. Kada je moja kćer preminula, imala sam drukčiju sumnju, jako me je bilo strah da je više nikada neću sresti, odnosno, što bi rekli Jinxi, "možda je raj prevara za kraj". Pitanje smrti i onoga što dolazi poslije sigurno jednako muči i vjernike i nevjernike, bez obzira na dotadašnja vjerovanja.
Ja sam, rekla bih, istinski agnostik. Nije da znam da nakon smrti nema ničega, nego baš nemam pojma. Čekam hoće li me nešto iznenaditi.
Što se logike tiče, već odavno su i fizikalna objašnenja našeg svijeta puno izvan granica ljudskog poimanja.
Iako držim da je prilično vjerojatno da nema ničega nakon smrti, ne mislim da je to "jedino logično". Zaista mislim da je naše znanje jako ograničeno.
Bodulice, a zašto misliš da moraš ostati čvrsta u svojim stavovima? Možda ti ova situacija donese neke nove momente u razmišljanju. Ili ćeš kasnije ustanoviti da je to bilo prolazno stanje i da si se vatila na staro. Pa nije to nešto od čega treba zazirati...
Bodulice, žao mi je zbog prijateljice.
Iako mi se sviđa vertexino razmišljanje, ja zaista ne mislim da ima nečega poslije smrti i zapravo mi nije jasna ta potreba da bude nešto. Kome bi to trebalo da ja ostanem u nekom čarobnom obliku nakon smrti? Ili u kojem obliku bih se veselila da se ponovo vidim s nekim ljudima koji su umrli? U nekom obliku koji može ćaskati na univerzalnom jeziku ili u nekom obliku koji se samo osjeća?
Moja mama svako toliko ispali kad nam neka životinja dosađuje - "ajme, možda je to moj tata, a ja ga tjeram!". Meni je to naravno smiješno pa se i ja šalim kad ne mogu goluba s balkona otjerati "ajme, možda je to...", na što se mama kao ljuti, a moj se muž smije skupa samnom.
Ja očekujem da prestane kad se umre. Pa neće ništa ni nedostajati (kaže meni prijateljica vjernica - eeee lijepo bi bilo da je to tako, al čeka nas sud). Neke prijatelje, baku i djeda koje sam izgubila - rado razmišljam o njima onda i prisjećam se, obično nekog veselog događaja. I to je jedini oblik u kojem mislim da možeš još neko vrijeme obitavati. U sjećanju. Ali jako segmentiran.
bodulice, Rijecanka
ne pisem bas na ovoj temi, al spadam tu
moram priznati da mene cesto muci ova tema smrti
davno sam izgubila oca i iskreno, nemam pojma sto sam tada mislila/vjerovala
sad ga jedndostavno nema...
trenutno mi je problem kad me najstarija kcer pita za dedu (mog tatu), a ja se pocnem petljati
i nimalo mi ne olaksava stvar to sto obje bake vjeruju u boga pa spominju andjele i slicno
i bas sam par puta pomislila kako bi mi bilo lakse da sam vjernica
al nisam...
i onda si mislim kako znanost kaze da energija ne nestaje, pretvori se u neki drugi oblik energije...i tak...
ma, baljezgam...
Malo se sad bojim uletat sa svojim postovima jer je bodulica tužna i ima još ljudi koji su tužni i traže utjehu.
Meni sad iskreno nije jasno što ljudi misle s energijom. Upravo sam pojela krafnu i dobit ću energiju (mislim da je išlo ono ATP - ADP, al davno sam to učila pa da se ne provaljujem), ali što ću s tom energijom na duhovnom nivou? Pretvorila se krafna u trenutak sreće za moje nepce i nesreće jer će se dio pretvoriti u masne naslage na mom trbuhu za koje ja isto nisam svjesna da imaju duhovnu vrijednost.
Odnosno - OK čovjek se pretvori u nešto, ali zašto bi to nešto bilo duhovno? Zašto ne bi bilo jednako duhovno kao moje masne naslage? Zašto bi kemijska energija razgradnje tkiva bila duhovna? Neka netko posadi drvo na meni i neka to drvo crpi hranjive tvari iz mene, gdje sam tu ja? Živi li kroz to drvo i onaj pas koji je pokopan metar od mene ili samo ja?
Mislim da je u Jarčevoj obratnici bio onaj lik koji uglvanom bio gladan pa je rekao nešto tipa (ne sjećam se doslovno citata):
"Ako je život ono što mislimo, onda je moj život debelo crijevo."
Aha, možda te nisam dobro razumjela. Jesi htjela reći da ti krafna ničemu ne služi na duhovnom nivou?
Ne znam...ili je naše duhovno nekakva manifestacija materijalnog, ili je nešto sasvim odvojeno. U prvom slučaju mogla bi ići pretvorba u oba smjera. U drugom je tek baš sve moguće...
mene više od "nestajanja energije" muči to gašenje svijesti
baš mi je teško pojmiti da se netko samo ugasi, da sve ono što ga je činilo jedinstvenom osobom, nečije misli, osjećaji, ono što se kolokvijalno naziva dušom, ono nematerijalno u čovjeku, da to jednostavno prestane postojati i da ostane samo tijelo koje trune
ne kažem da nije tako, samo mi je jako teško to prihvatiti
Mislila sam da krafna ničemu ne služi. Odnosno da pretvorbe koje su neminovne ne moraju nužno rezultirati nečim duhovnim. Odnosno možda u nekoj dimenziji moje masne naslage proživljavaju cijelu duhovnost, ali ja to ne razumijem jer nije na mojoj misaonoj skali.
I ne shvaćam kada se kaže - ali mora nečega biti jer inače... (obavezna stanka) sve nema smisla.
Odnosno, dok hodam i moj trbuh leluja ja to razumijem. Dok istovremeno dinamiku na molekularnoj ili atomskoj razini uopće ne spoznajem, kao ni moj relativni položaj prema Saturnu. Dakle, najveći dio dinamike uopće ne spoznajem. Zašto netko očekuje da će baš ta pretvorba biti dio dinamike koju se može spoznati.