Ovisno o jačini uvjerenja, okruženju i koliko je što vidljivo.
Ateistima - ako žive u religioznoj sredini (što je većina, pretpostavljam) , uvijek se mogu tješit "bit će im sad lakše vis-a-vis okoline".
Teistima - ako je odradilo sve crkvene sakramente i ako je ateizam "nevidljiv" (stila - ne vjeruje baš, ali "ne talasa", nije se "ispisao") - isto se mogu tješit da je neka faza.
Najteže je onima koji su ful religizni i ful ateistični u smislu da svoja uvjerenja žive - ali opet, ako je dijete odraslo, šta mogu nego se pomirit s tim.
A sigurno ovisi i o karakteru ljudi, sumnjam da je svedivo na grupu a ili grupu b.





.
