Zakonsko pravo na pobacaj nije moralno i eticko pitanje, nego javno zdravsteno.

Moral/etika nekad jesu, nekad nisu, nekad mogu, nekad ne mogu biti dio pravnih normi.
Moral/eticko djelovanje pojedinca seze i izvan zakonskih normi... Bla bla bla. Ja nemam sto dodati na to, osim da je zakonodavac u slucaju prava na abortus - da, odlucio sacuvati zivot te zene, a ne te umiruce bebe (ako cemo se posluziti tim izrazom).

Ne razumijem na koje pitanje nije odgovoreno?
Zasto je to zakonodavac tako odlucio? Pa valjda zato sto je skuzio da tu ne dolazi samo do umiruce bebe, nego i do umiruce i žene i bebe.

Sto znaci jesu li moralno opravdani ili ne? Je l to znači da netko ima pravo odlučiti zabraniti (mislim ne zakonski, nego doslovce fizički) ženi pobačaj? Nesto kao neka apsolutna fizicka moc koja bi to sprecavala? Ne razumijem. Dakle, nije moralno. Zato je zabranjeno i ubojstvo je i za to dobijes dozivotni zatvor ili smrtnu kaznu? O tome pričamo? U redu. Nemoralno je, ubojstvo je, dozivotni zatvor?

Ja bih radije zivjela u svijetu u kojem o ovom pitanju pojedinac sam odlucuje po svojim uvjerenjima i savjesti. Ako ne postoji apsolutni dogovor oko toga "kad pocinje zivot", zasto bi postojala apsolutna moralna ispravnost oko tog pitanja?