Sve se moze propitkivati sa moralne strane. Ima zemalja gdje je nemoralno da zena vozi. Da izadje otkrivene kose. Da ne nosi crninu za strinom godinu dana. Da koristi kontracepciju. Da odlucuje o svom tijelu....

Srecom, postoji standard koji ljude stiti od vise nego proizvoljne kategorije zvane moral. Zove se zakon. I treba ga aktivno stititi od uticaja morala, jer bi se vrlo lako mogli naci u situaciji u kojoj i nismo bas moralni po mjerilima vecine. Zakon o pravu na pobacaj nikoga ne tjera da iskoristi to pravo. Hajde da obrnemo situaciju i da zamislimo da zakon propisuje da svi reproduktivno zdravi parovi, bez obzira na standard, prihode, uslove kojima raspolazu, moraju imati bar pet komada djece da bi se nacija "spasila" od negativnog prirastaja. Da li bi svi koji su protiv prava zene na pobacaj smatrali da je to u redu, stremili da ispune svoju kvotu, bez imalo propitkivanja da li je to moralno? Ili, evo, je li moralno koristiti kontracepciju i time onemoguciti zacece nezeljenih malih dusica, e da ne bih uopste bila u mogucnosti da me obuzme napast pa da i pomislim da mogu otici pobaciti? Izbjegavanjem situacije, kako vidimo, moralna dilema ne prestaje. Zato i jeste najbolje ostaviti zakon s mirom na snazi, pa da svako odluci za sebe. Ja najbolje znam sa cim mogu a sa cim ne mogu da se pomirim.