Ovo mi je isto nastranokao po kazni.
Uopće, to pohađanje/nepohađanje vjeronauka najgore se lomi na najmlađima. Starijima je već lakše. Moj je cijelu prošlu godinu taj sat provodio u knjižnici (za divno čudo, bila je otvorena), pisao je tada zadaću, čitao, ponekad igrao igrice s ostalima, uglavnom, dobro mu je došla ta pauza u ionako pretrpanoj satnici. Ali kad se sjetim prva dva razreda, ufff...





kao po kazni.
