Joj, dobila je kćer (7. r.) prošli tjedan za domaću zadaću
iz hrvatskog da napiše sastavak na temu "Kuda bih odveo/la Isusa". Prvo je nemilo protestirala (baš me iznenadila - ista ona djevojčica o kojoj sam prije par godina pisala da se želi upisati na vjeronauk), da kako ona može pisati takav sastavak, da će ona napisati da nije vjernica i gotovo... Meni se to nije činilo baš prikladnim kao domaća zadaća, a još manje prikladnim mi se činila ta tema za hrvatski jezik, i na kraju mi se od čitave te situacije "digao tlak" pa sam joj predložila neka lijepo napiše da bi odvela Isusa da utješi malog prvašića koji ne ide na vjeronauk i sjedi sam na hodniku zbunjen i usamljen... Iz prve je i to odbila, ali onda sam pribjegla najgoroj mogućoj taktici (i otvoreno je obznanila kao takvu) - obečala joj kupiti majicu s ebuy-a koju već duže želi ako napiše taj sastavak. Iskoristila je sav svoj talent za političku korektnost, bilo mi je čak i malo neugodno kasnije to čitati
