što se tiče djece i poruka iz kolektiva, moje dijete je u nekoj dužoj fazi slaganja u glavi poruka iz kolektiva i iz svoje kuće, pogotovo po pitanju religije

ima bit da je s bar jednim njegovim prijateljem to česta tema, pa nas svako toliko informira da je bog pravi otac sviju nas, pa pakao i raj, pa "je li to stvarno istina da su boga razapeli na križu da umre?" (još brka oca i sina, a jadan ti je tek kad čuje za duha svetoga)
ja nudim svoju perspektivu i prepuštam sve njemu da odluči o svom mišljenju, trudim se ne nametat mu "to je tako i tako", ali obično provlačim i perspektivu "dokazano" i "nedokazano", inače je njemu teško razlikovat npr. dinosaure i Noinu arku. I ustvari baš uživam pratit kako razmišlja, iako mi ne bude uvijek ugodno sve to čuti.