Ne znam, kad Seni to tako napiše, i nas 5 se složimo da naravno da ne relativiziramo sve pred djecom, zvuči super, al opet mi se čini da je nešto naopako...

Običan google će na brzinu izbaciti da je 1985. 20% mladih vjerovalo da postoji Bog, 15% da je stvorio svijet, 10% da postoji pakao i raj. 2012. 79% mladih vjeruje da postoji Bog, 62% da je stvorio svijet, i 62% da postoje pakao i raj.

Na Isladnu nitko mladji od 25g ne vjeruje da je Bog stvorio svijet, u populaciji 26-44g njih 10% vjeruje u to, a u populaciji starijoj od 55g, 25%.

U SAD-u 73% gradana misli da je Bog stvorio svijet/ne vjeruje u evoluciju.

Sto reci o drustvenom kontekstu, konformizmu, dogmama, ideologijama i referentnoj točci "za neupitne istine i vrijednosti"? Na Islandu je trag?

Ili glede onih mladih i NDH iz ranijih postova... Normalno da ih 3/4 nije sigurno ili se ne slaže da je bio fašistička tvorevina kad ne znaju je li antifašizam stvarno nešto dobro, ili baš i ne. Kad to nije samo "anti-nacizam/fašizam/rasizam/ksenofobija... anti-ne mozes milijune ljudi ugušit, spalit i bacit u jamu"... Nego je "antifašizam isto tako jednako i Tito, komunisti, crvene komunjare koji isto imaju svoje jame".

Imam jos. Postotak onih koji bi zabranili legalan pobačaj je isti medju onima u dobi do 30g. i onih preko 60g, oko 40%. U populaciji 30-60g oko 20%.
15% mladih bi prihvatilo Srbina kao susjeda, 70% njih ne bi dopustilo Romima da žive u Hrvatskoj.

Želim reći, može nas 5 doći doma i vikati da nema "nikakvog hebenog dabra i kornjace", al brojke nam ne idu u prilog. :pesimistična:

Hoću reći, lijepo mi je čitati Seni i složiti se s njom da nikakav dabar i kornjača ne dolaze u obzir... Ali, ostaje mi tu jedan ali... Ne da želim da mi dijete bude konformist i da ga učim u nešto što ne vjerujem zato jer su to vrijednosti 3/4 njegovih vršnjaka... Nego, zašto ih je 3/4???!!!
Ne mogu ne razmišljati o tome da generacije koje dolaze (i ne samo u HR, i u Europi su mladi konzervativniji od roditelja) imaju drugačije vrijednosti od onog "što sam ja mislila da je ispravno". I ne razmišljati o tome kakve koristi od moje priče o dabru i kornjači.

I zato se pitam, jesmo li "krivi mi koji smo ćutali", pa izmedu ostalog i ja koja se na kraju ipak ne bih petljala u srpsko-hrvatska vrticka pitanja, umjesto da spomenem to teti, pa da barem u toj generaciji mladih bude bar 20% onih kojima ne bi bio problem da im je susjed Srbin.