Može biti primjer za nešto. Sve dok to nije primjer za uvjerenje o postanku. Kao što ateist ne želi da mu dijete indoktriniraju pričom o paklu, tako vjernik neće da mu vjeru dovodi u iskušenje fizičar ateist.
Ono, četvrti sat svećenik priča o Adamu, rebru, jabuci, a peti sat fizičar krene o Velikom prasku. Nigdje Eve. Tko je pojeo jabuku? Oko čega se sve vrti?
Sukob uvjerenja je očit i zbog toga raste otpor među ljudima koji neće taj Veliki prasak u školama.





. U demokratskom i pluralnom drustvu postoje i nevjernici i zasto ne bi nekom mogli biti primjer za nesto?
